Awassi

Avaska ovca (Awassi) pasmina je ovaca s masnim repom, podrijetlom s Arapskog poluotoka i šireg područja Bliskog istoka. Riječ je o najbrojnijoj i najraširenijoj pasmini ovaca u tom dijelu svijeta, a uzgaja se prvenstveno kao mliječno grlo. Velik masni rep najuočljivije je obilježje pasmine, zaliha masti koja životinji pomaže preživjeti duga sušna razdoblja i oskudnu ispašu.

Riječ je o srednje krupnoj pasmini mirne i samostalne naravi. Avaske ovce lakše podnose vrućinu, sušu i duge selidbene pohode nego većina drugih pasmina, pa ostaju okosnica pastirskih i seoskih stada od Levanta preko Iraka do susjednih zemalja. U praksi su trostruko namjenske: daju mlijeko, meso i grubu vunu za tepihe, no selekcijom stvorene mliječne linije podižu prinos mlijeka znatno iznad prosjeka pasmine.

Mlijeko je glavni razlog zbog kojeg se uzgajivači odlučuju za ovu pasminu. Ovce avaske pasmine daju veću količinu mlijeka tijekom dulje laktacije nego tipične dlakave pasmine ili pasmine za tepihastu vunu, a mlijeko se koristi za piće, jogurt i tradicionalne sireve.

Kome odgovara

Avaska ovca odgovara uzgajivačima u vrućim, sušnim ili polusušnim područjima koji žele izdržljivu životinju otpornu na sušu i prikladnu za mužnju. Dobro se pokazuje na mliječnim manjim gospodarstvima i u ekstenzivnim pastirskim sustavima gdje se stada gone na velike udaljenosti. Uzgajivači koji traže finu vunu za odjeću trebaju potražiti drugu pasminu, jer je runo avaske ovce grubo, tepihaste kakvoće.

Avaska ovca potječe od drevnih ovaca masnog repa s prostora Bliskog istoka, tipa koji se na Arapskom poluotoku i u Plodnom polumjesecu uzgaja tisućama godina. Ovce masnog repa spominju se u ranim zapisima i likovnim prikazima toga područja, a avaska pasmina predstavlja dugu lozu tih na pustinju prilagođenih životinja, oblikovanu nomadskim i seoskim čobanstvom, a ne planskim uzgojnim programima.

Naziv pasmine povezuje se s beduinskim plemenima toga područja, a tip se proširio na prostor današnje Sirije, Iraka, Jordana, Libanona, Izraela te dijelove Arapskog poluotoka i Turske. Kroz veći dio svoje povijesti avaska ovca bila je zemaljska pasmina, koju su pastiri odabirali prema sposobnosti preživljavanja, izdržljivosti u hodu i količini mlijeka za obitelj, a ne prema ujednačenom izgledu.

U dvadesetom stoljeću pasmina je od zemaljske, opstanku prilagođene ovce krenula prema poboljšanim mliječnim linijama. Selekcijski uzgoj, ponajprije takozvana poboljšana avaska ovca razvijena na poljoprivrednim istraživačkim postajama u Izraelu, podigao je prinos mlijeka daleko iznad prosjeka tradicionalnih stada i učvrstio avasku ovcu kao ozbiljnu mliječnu pasminu. Poboljšane linije otad se izvoze u druge zemlje radi unapređenja lokalnih mliječnih stada.

Danas je avaska ovca i dalje dominantna pasmina na velikom dijelu Bliskog istoka. Tradicionalna stada supostoje s intenzivno vođenim mliječnim linijama, a pasmina se i dalje cijeni zbog istih svojstava zbog kojih je izvorno i uspjela: izdržljivosti, mlijeka i sposobnosti da napreduje ondje gdje su hrana i voda oskudni.

Avaska ovca srednje je krupna, čvrste i funkcionalne građe. Njezino je prepoznatljivo obilježje velik masni rep, širok jastuk nakupljene masti na stražnjem dijelu tijela, koji visi nisko i kod dobro hranjenih grla može biti znatnih dimenzija. Glava je duga, konveksnog (rimskog) profila, a uši su duge i obješene. Ovnovi su obično rogati, sa spiralnim rogovima, dok su ovce najčešće bezrožne ili nose samo male rogove.

Noge su duge, a tjelesna građa dobro prilagođena dugom hodu po neravnom, suhom terenu. Tijelo prekriva gruba vuna na najvećem dijelu trupa, dok su lice i noge kraće dlakave.

Runo i boje

Najčešći uzorak je bijelo ili kremasto tijelo sa smeđom do svijetlosmeđom glavom i nogama, iako se javljaju i posve smeđa te druge nijanse. Runo je grubo, otvoreno, tepihaste kakvoće, a ne fina vuna za odjeću, dobro odbija prljavštinu i podnosi vrućinu. Veličina masnog repa mijenja se s hranidbom i kondicijom: raste kad je ispaša dobra, a smanjuje se u razdobljima oskudice.

Avaska ovca ima miran, ujednačen temperament i lako se njome rukuje u stadu. Pasmina je samostalna i snalažljiva, osobina oblikovana generacijama ekstenzivnog čobanovanja, gdje su se grla morala sama snalaziti na širokoj ispaši između povremenih pregleda. Ove ovce pouzdano se drže u stadu i slijede čobana ili predvodnicu, zbog čega su velike skupine lako vodljive na otvorenom pašnjaku.

Prema ljudima je avaska ovca uglavnom mirna i ne plaši se lako, osobito u stadima naviklim na svakodnevnu mužnju i blizak kontakt. Mliječne ovce kojima se često rukuje priviknu se na ritam mužnje. Prema drugoj stoci pasmina je miroljubiva i bez problema pase uz koze i druge ovce. Ovnovi mogu biti odlučniji tijekom sezone parenja, što je uobičajeno za vrstu, pa s njima treba postupati s uobičajenim oprezom.

Najizraženija je osobina izdržljivost. Avaske ovce prelaze velike udaljenosti u potrazi za ispašom i vodom, podnose vrućinu i sušu bez vidljivih poteškoća te zadržavaju kondiciju na hrani koja mnogim drugim pasminama ne bi bila dovoljna.

Avaska ovca spada među pasmine koje traže najmanje njege, no i dalje je potrebna redovita briga o stadu. Svakodnevna pažnja usmjerena je na ispašu, vodu i kondiciju, a mliječna stada tome dodaju i ritam mužnje.

Njega runa

• Striženje jednom godišnje, obično kasno proljeće ili rano ljeto, prije najtoplijih mjeseci
• Redovito pregledavati i obrezivati papke kako bi se spriječilo prerastanje i problemi sa stopalima
• Održavati čistoću oko masnog repa i stražnjeg dijela tijela te po potrebi obrezivati zaprljanu vunu
• Pregledavati runo zbog vanjskih nametnika i liječiti kad se pronađu

Kretanje

• Osigurati svakodnevni pristup ispaši ili ograđenoj površini; pasmina je građena za hod i traženje hrane
• Ostaviti stadu dovoljno prostora za kretanje, što pomaže kondiciji i zdravlju papaka
• U ekstenzivnim sustavima uobičajeno gonjenje stada na daljinu daje svu potrebnu tjelesnu aktivnost

Okoliš

Avaska ovca prilagođena je vrućim, suhim i polusušnim uvjetima te podnosi vrućinu i sušu znatno bolje od većine pasmina. Ipak, u vrućim razdobljima treba osigurati hlad i stalnu čistu vodu, a u hladnijim godišnjim dobima suho zaklonište od hladne kiše i vjetra. Sigurna ograda drži stado na okupu i štiti ga od predatora.

Avaska ovca učinkovito pretvara pašu u kondiciju te se održava na pašnjaku i žetvenim ostacima koji mnogim drugim pasminama ne bi bili dovoljni. Osnovu obroka trebaju činiti ispaša i kvalitetna krma, uz dodatnu hranu kad je ispaša slaba ili kad grla imaju povećane potrebe. Ovce u laktaciji trebaju najviše hrane, jer proizvodnja mlijeka životinju znatno opterećuje. Janjad u rastu i ovce u kasnoj bređosti također trebaju dodatnu energiju i bjelančevine.

Osigurajte stalan pristup čistoj vodi te soli ili mineralnom dodatku prilagođenom ovcama. Izbjegavajte mineralne smjese bogate bakrom namijenjene drugim vrstama, jer su ovce osjetljive na višak bakra.

Poslastice i dodaci

Zrnje ili gotove poslastice dajte samo u malim količinama, jer nagla ili velika količina zrnja nosi rizik od probavnih smetnji. Mineralni blok za ovce i sol po volji pokrivaju većinu potreba za mikroelementima. U područjima sa selenom siromašnim tlom posavjetujte se s lokalnim veterinarom o dodavanju selena i vitamina E.

Avaska ovca poznata je po izdržljivosti i otpornosti te dobro podnosi vrućinu, sušu i teške uvjete. Prosječan životni vijek iznosi 10 do 12 godina, a produktivne mliječne ovce često se drže kroz nekoliko laktacija. Većina zdravstvenih problema kod ove pasmine opći su problemi uzgoja ovaca, a ne mane specifične za pasminu, i dobro vođenje uzgoja sprječava njihovu većinu.

Preventivna njega

• Slijedite program cijepljenja koji preporuči lokalni veterinar (najčešće protiv klostridijskih bolesti)
• Provodite planirani program suzbijanja nametnika uz povremenu provjeru opterećenja crijevnim parazitima
• Redovito obrezujte i pregledavajte papke
• Ocjenjujte tjelesnu kondiciju stada i prilagođavajte hranidbu prije i poslije laktacije
• Redovito pregledavajte vime mliječnih ovaca zbog ranih znakova mastitisa

Avaske ovce dostižu rasplodnu zrelost već u prvoj godini života, a ovce se najčešće prvi put pripuštaju u dobi od otprilike 7 do 12 mjeseci, ovisno o rastu i vođenju uzgoja. Pasmina ima razmjerno dugu sezonu parenja, pa mnoga stada mogu janjiti i izvan uobičajenog jesenskog razdoblja, što odgovara mliječnim sustavima koji žele mlijeko veći dio godine.

Bređost traje oko 150 dana, otprilike pet mjeseci. Avaska ovca najčešće se ojanji s jednim janjetom, a blizanci su rjeđi nego kod vrlo plodnih pasmina. Ovce su dobre majke i dobro mliječne, pa janjad ravnomjerno napreduje uz majku.

U mliječnim stadima odgoj janjadi obično se usklađuje s potrebom za mlijekom za ljudsku upotrebu. Janjad se ponekad odbija ranije kako bi se ovca mogla musti, ili se odgaja uz majku prije početka mliječne laktacije. U pastirskim stadima janjad obično ostaje uz majku i stado te se odbija u dobi od nekoliko mjeseci. Odabir zamjenskih ovaca od visokomliječnih, dobro razvijenih majki održava i mliječnost i izdržljivost pasmine.