Svinja

Svinja je udomaćeni sisavac iz porodice svinja (Suidae). Svinje su svejedi, imaju izvrstan njuh, dobro pamćenje i visoku sposobnost učenja, zbog čega spadaju među kognitivno najsposobnije domaće životinje. Uzgajaju se radi mesa u većem dijelu svijeta, a manje pasmine sve češće postaju kućni ljubimci u domovima i na manjim posjedima.

Svinje su izrazito društvene životinje. U prirodnim i slobodnim uvjetima žive u skupinama, komuniciraju širokim rasponom groktanja i skvičanja te grade stabilne odnose među sobom. Rijaju plosnatim, pokretljivim njuškom kako bi pronašle hranu i istražile okoliš, a to ponašanje zadržavaju bez obzira žive li na farmi ili u dvorištu. Budući da na većem dijelu tijela nemaju djelotvorne znojne žlijezde, valjaju se u blatu ili vodi kako bi se rashladile i zaštitile kožu.

Kao kućni ljubimci svinje trebaju prostor, svakodnevnu pažnju i ustaljen raspored. Žive dulje od mnogih domaćih životinja i vežu se uz ljude, no njihova veličina, snaga i nagon za rijanjem čine ih ozbiljnom obvezom, a ne nezahtjevnim ljubimcem.

Kome ova životinja odgovara

Svinje odgovaraju ljudima koji mogu osigurati siguran vanjski prostor, dosljedan raspored hranjenja i čišćenja te pristup veterinaru koji radi sa stokom. Slabo su prikladne za male stanove ili vlasnike koji očekuju mirnog, nezahtjevnog ljubimca. Njihova inteligencija znači da im je potrebna mentalna stimulacija i jasne granice, a moguću odraslu veličinu treba isplanirati prije nego što se svinja dovede u dom.

Pasmine svinja razlikuju se prema nekoliko značajki: veličini tijela, brzini rasta, omjeru masnog i nemasnog mesa, boji i uzorku dlake, izdržljivosti na otvorenom te prikladnosti za držanje kao ljubimca. Obično se priznaje oko 17 pasmina. Velike komercijalne pasmine razvijene su radi brzog rasta i visokog prinosa nemasnog mesa, dok se izvorne pasmine drže zbog izdržljivosti, sposobnosti samostalnog traženja hrane i okusa mesa. Minijaturne pasmine odabrane su zbog manje odrasle veličine i mirnije naravi, što ih čini praktičnijima kao ljubimce.

Pasmine se obično dijele prema namjeni i podrijetlu: komercijalne mesne pasmine, izvorne ili tradicionalne pasmine koje se čuvaju zbog izdržljivosti i okusa te minijaturne pasmine za ljubimce, poput vijetnamske trbušaste i kunekune. Boja i dlaka (bijela, crna, crvena, pjegava ili kovrčava) često prate pasminu i pomažu pri prepoznavanju.

Domaća svinja potječe od divlje svinje, Sus scrofa, koja je nastanjivala Europu i Aziju. Arheološki i genetski dokazi upućuju na neovisno pripitomljavanje u najmanje dvije regije: na Bliskom istoku, u području današnje Anatolije, prije otprilike 9000 godina, i u istočnoj Aziji, u području današnje Kine, otprilike u isto vrijeme. Te su rane svinje držane u blizini naselja, gdje su se hranile otpacima i tražile hranu na okolnom zemljištu.

Svinje su se širile prema zapadu u Europu zajedno s ranim poljoprivrednim zajednicama i do klasičnog razdoblja postale su uobičajen dio seoskog života na kontinentu. Njihova sposobnost pretvaranja otpada i ispaše u meso činila ih je praktičnima za kućanstva i sela. Kroz stoljeća su se pod utjecajem lokalnih uvjeta, hrane i ljudskih preferencija razvili regionalni tipovi, iz kojih je nastalo mnogo tradicionalnih pasmina prepoznatih i danas.

Od 16. stoljeća nadalje svinje su europskim pomorskim putovanjima prenošene u Ameriku, gdje su se brzo udomaćile u novim uvjetima. U 18. i 19. stoljeću uzgajivači u Britaniji i drugdje križali su lokalne svinje s uvezenim azijskim primjercima, što je poboljšalo rast i tjelesnu građu i postavilo temelje nekolicini modernih pasmina.

1. stoljeće donijelo je intenzivnu selekciju za brzi rast i nemasno meso, čime se proizvodnja koncentrirala na manji broj komercijalnih pasmina. Istodobno raste zanimanje za izvorne pasmine i za držanje sitnijih svinja kao ljubimaca, što pomaže u očuvanju starijih tipova koji bi inače mogli nestati.

Svinje imaju teško, bačvasto tijelo na kratkim nogama, veliku glavu i prepoznatljivu plosnatu njušku kojom rijaju. Koža im je debela, a dlaka obično rijetka i čekinjasta, iako neke pasmine imaju gušću ili kovrčavu dlaku. Oči su relativno male u odnosu na glavu, a uši mogu biti uspravne ili savijene prema naprijed, ovisno o pasmini. Odrasla veličina uvelike varira, od kompaktnih pasmina za ljubimce do vrlo velikih mesnih pasmina.

Izgled se izrazito razlikuje među pasminama. Velike komercijalne pasmine visoke su i snažno mišićave, dok su pasmine za ljubimce, poput vijetnamske trbušaste, sitne, s obješenim trbuhom i kratkim nogama. Dlaka varira od glatke bijele kod yorkshirea do riđih čekinja kod tamwortha i kovrčavog runa kod mangulice. Uzorci boje, poput pojasa kod hampshirea ili pjega kod gloucestershire old spota, obilježje su pasmine.

Svinje spadaju među inteligentnije domaće životinje. Znatiželjne su i istražuju okolinu pomoću njuške, njuha i pamćenja mjesta gdje su pronašle hranu. Rijanje, odnosno guranje i kopanje njuškom, snažan je urođeni nagon koji im pomaže u traženju hrane i istraživanju, a zadržava se u svim uvjetima uzgoja.

Društveno gledano, svinje žive u skupinama i grade hijerarhiju, a među poznatim jedinkama postoje stabilni odnosi. Krmače i njihov podmladak održavaju blizak odnos, a članovi skupine prepoznaju jedni druge. Svinje komuniciraju širokim rasponom groktanja, skvičanja i drugih zvukova koji signaliziraju zadovoljstvo, uznemirenost, glad ili nelagodu. Valjaju se u blatu ili vodi kako bi regulirale tjelesnu temperaturu i njegovale kožu, što je uobičajeno ponašanje, a ne znak nečistoće. Svinje su općenito uredne u pogledu mjesta za spavanje i obavljanje nužde, ako imaju dovoljno prostora.

Svakodnevna briga

• Osigurajte svježu vodu u svakom trenutku i odmjeren, uravnotežen obrok svaki dan
• Provjeravajte ima li ozljeda, šepavosti ili promjena u apetitu i ponašanju
• Čistite mjesta za spavanje i obavljanje nužde te uklanjajte prljavu stelju
• Omogućite rijanje i traženje hrane kako biste zadovoljili prirodne nagone

Okoliš

• Sigurna ograda iz koje se ne mogu izvući, jer su svinje snažne i mogu podići ili gurnuti prepreke
• Suho, zaklonjeno od propuha sklonište s čistom steljom, primjerice slamom
• Kaljuža ili zasjenjeno mjesto za rashlađivanje, jer se svinje lako pregriju
• Prostor u kojem je rijanje dopušteno, jer će se ono ionako događati

Njega dlake i postupanje

Svinjama treba malo njege dlake, no kožu treba provjeravati zbog suhoće, opeklina od sunca, parazita i ozljeda. Papci i kljove ponekad zahtijevaju povremenu pažnju uzgajivača ili veterinara. Sa svinjama postupajte mirno i dosljedno od malih nogu, jer su odrasle jedinke teške i snažne te loše reagiraju na grubo ili nedosljedno postupanje.

Svinje su svejedi i jedu širok raspon hrane, no potrebna im je uravnotežena prehrana kako bi ostale zdrave i izbjegle pretilost. Većina svinja hrani se pripremljenom smjesom ili hranom na bazi žitarica prilagođenom dobi, uz dodatak paše, trave i prikladnog povrća. Svinje ljubimci posebno su sklone prejedanju, pa porcije treba mjeriti i pratiti tjelesnu kondiciju. Kvaliteta i uravnoteženost hrane važnije su od količine.

Poslastice, poput manje količine voća ili povrća, mogu se koristiti za treniranje i obogaćivanje okoliša, ali trebaju činiti manji dio prehrane. Svaku promjenu hrane treba uvoditi postupno. Čista svježa voda mora biti dostupna u svakom trenutku, a unos vode naglo raste u vrućem razdoblju i tijekom laktacije.

Svinje su općenito otporne životinje, no njihovo zdravlje uvelike ovisi o prehrani, smještaju i redovitoj njezi. Pretilost je čest problem kod svinja ljubimaca i pridonosi problemima sa zglobovima, papcima, pa i vidom. Svinje su također osjetljive na kožne bolesti, opekline od sunca, unutarnje i vanjske parazite te respiratorne bolesti, osobito u vlažnom ili prenapučenom smještaju. Uz dobru njegu, pasmine za ljubimce obično žive 12 do 18 godina.

Preventivna njega

• Hranite odmjerenom, uravnoteženom prehranom i održavajte vitku tjelesnu kondiciju
• Osigurajte čist, suh smještaj s dobrom ventilacijom
• Provodite program kontrole parazita uz veterinarski savjet
• Redovito njegujte papke i kljove te obavljajte redovite zdravstvene preglede
• Poštujte lokalne propise o cijepljenju i evidenciji kretanja

Svinje spolno sazrijevaju s otprilike 5 do 8 mjeseci, iako se pripust često odgađa dok životinja ne odraste u potpunosti. Krmače dolaze u tjeranje u redovitom ciklusu od oko tri tjedna, a plodne su tek kratko razdoblje unutar njega. Nakon parenja skotnost traje oko 114 dana, čega se lako sjetiti kao tri mjeseca, tri tjedna i tri dana.

Leglo obično broji od 8 do 12 odojaka, no broj varira ovisno o pasmini i krmači. Odojci se rađaju sposobni brzo se kretati i sisati te u ranom životu ovise o mlijeku i toplini krmače. Obično se odbijaju s nekoliko tjedana starosti, nakon čega prelaze na krutu hranu. Odgovoran uzgoj svinja zahtijeva planiranje njege krmače, troškova i prostora za odgoj podmlatka te pronalazak namjene ili doma za dobivene životinje.

Je li svinja prava životinja za vas

Svinja je velika obveza. Pasmine za ljubimce mogu živjeti 12 do 18 godina, pa nabava jedne znači planirati više od desetljeća svakodnevne njege. Svinjama treba siguran vanjski prostor i čvrsta ograda, jer su snažne i uporne čak i manje pasmine. Trebaju svakodnevno vrijeme za hranjenje, čišćenje i pažnju te pristup veterinaru koji liječi svinje ili stoku. Stalni troškovi uključuju hranu, steljivo, ogradu i veterinarsku skrb i traju cijeli životni vijek životinje. Na mnogim je mjestima uzgoj svinja i zakonski uređen, uključujući registraciju i evidenciju kretanja, što treba provjeriti prije nabave.

Gdje nabaviti svinju

Svinje se mogu nabaviti od odgovornih uzgajivača, s farmi te iz skloništa ili udruga za spašavanje životinja. Odaberite izvor koji dopušta uvid u uvjete držanja životinja, daje iskrene informacije o očekivanoj odrasloj veličini i naravi te podatke o zdravlju i podrijetlu. Skloništa i udruge za spašavanje često imaju svinje kojima treba dom, osobito pasmine za ljubimce koje su prerasle očekivanja vlasnika. Izbjegavajte izvore koji umanjuju stvarnu veličinu koju će svinja doseći.