Kokoš

Domaća kokoš (Gallus gallus domesticus) stoljećima je bila neizostavan dio svakog hrvatskog seoskog domaćinstva. U Slavoniji i Dalmaciji jednako su se čule kokoši na imanjima, a svježe jaje iz vlastitog dvorišta cijenilo se više od kupovnog. Kokošima treba jato, otvoreni prostor i siguran kokošinjac, a zauzvrat donose jaja, pomažu u suzbijanju kukaca i oživljuju dvorište. Čak i početnici mogu uspješno pristupiti ovom obliku uzgoja uz pravu pripremu.

U svijetu je standardizirano oko 38 pasmina kokoši, od velikih Brahma i Jersey Giants do minijaturnih patuljastih formi. Hrvatska se posebno ponosi autohtonom pasminom Zagorska kokoš, uzgajanom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj kao dvonaminjalnoj pasmini čvrstoj vezi s kulturnim identitetom Zagorja. Hrvatska udruga uzgajivača peradi (HUP) aktivno potiče uzgoj autohtonih pasmina. Uz Zagorsku kokoš, na farmama su udomaćeni krosovi Lohmann, Isa Brown i Hubbard, dok su Orpington, Sussex i Rhode Island Red omiljene u manjem seoskom uzgoju.

Kokoš potječe od crvenog divljeg petla (Gallus gallus), koji je udomaćen u Jugoistočnoj Aziji prije otprilike 8000 godina. Kroz trgovačke putove stigla je do Bliskog istoka, Egipta i Sredozemlja, a potom i na Balkanski poluotok. U hrvatskim krajevima kokoši su prisutne od slavenskog doseljenja, a u seoskim domaćinstvima zauzimale su posebno mjesto: jaje je bilo simbol plodnosti, a uskrsno jaje i pisanica su obilježja proljetnih običaja. U Zagorju se uzgoj razvio do te mjere da je nastala autohtona Zagorska kokoš, pasmina čvrsto vezana uz kulturni identitet sjeverozapadne Hrvatske. U 19. i 20. stoljeću počela je sustavna selekcija i standardizacija pasmina, a Hrvatska udruga uzgajivača peradi danas koordinira rad uzgajivača diljem zemlje.

Tijelo kokoši prekriveno je gustim perjem od snježnobijele i zlatne do crne i šarene boje. Na glavi se ističu kresta i crvene resice. Noge su ljuskaste. Pijetlovi su krupniji, življe obojeni i imaju duži rep s karakterističnim srpastim perjem; posjeduju ostruge. Patuljaste forme su visoke 20-30 cm, standardne 40-70 cm. Oblik kreste važan je u hladnijim uvjetima: ružičasta i grahasta kresta manje su sklone ozeblini od krupnih jednopapričnih, što je osobito važno u kontinentalnoj unutrašnjosti.

Kokoši žive u jatima s jasnim redom kljucanja: svaka ptica zna svoje mjesto u hijerarhiji. Danju kljuckaju po tlu, kopaju u potrazi za crvima i sjemenkama, uzimaju prašne kupke i istražuju okoliš. Noću se penju na sjedalice i zaspe. Pijetlovi kukuriču od zore i brane jato. Kokoši nesilice polako se privikavaju na vlasnika i mogu uzimati hranu iz ruke. Povremeno koka ulazi u stanje kvočke i revnosno čuva gnijezdo odbijajući izlaziti.

Svaki dan: svježa voda, hrana, otvaranje i zatvaranje kokošinjca, skupljanje jaja i brzi pregled ptica. Kokošinjac mora biti suh i dobro provjetravan, bez propuha. Vruća dalmatinska ljeta (35°C i više na obali) traže dobru ventilaciju, a kontinentalne zime u Slavoniji zahtijevaju solidnu izolaciju. Sjedalice se postavljaju na 50-60 cm od poda, gnijezda se postavljaju u miran kutak. Ograđeni prostor štiti od lisice (lisica) i kune. Kuna je uz to i životinja s hrvatskog grba, poznata po svojoj preplavljenosti i spretnosti.

Osnova je gotova krmna smjesa prilagođena dobi: starter za piliće do 8 tjedana, grower za mladnjak, krmna smjesa za nesilice s dodatnim kalcijem za ljusku i finisher za tov. Kao dopuna odlično služe lokalne žitarice (pšenica, kukuruz, ječam), kuhani krumpir i kuhinjski ostaci bez plijesni i soli. Voda mora biti uvijek svježa i dostupna.

Kokoši mogu živjeti 5-10 godina. Najčešći zdravstveni problemi: vanjski nametnici (uši, grinje), unutarnji crvi, respiratorne infekcije, zastoj jajeta (hitno stanje) i bumblefoot (infekcija stopala). Preventivne mjere uključuju redovito čišćenje kokošinjca, karantenu novih ptica najmanje 2 tjedna, sezonsku zaštitu od nametnika i uravnoteženu prehranu. Hrvatska udruga uzgajivača peradi savjetuje redovitu suradnju s lokalnim veterinarima.

Kokošinjac se gradi na suhom, blago uzdignutom terenu. Unutra: nasad od slame ili piljevine (10-15 cm), sjedalice na 50-60 cm, gnijezda u mirnom dijelu (1 gnijezdo za 3-4 nesilice). Ograda (volijer) izrađena je od čelične mreže visoke minimalno 1,5 m s priklopljenim gornjim rubom: kuna je izvrstan penjač i ulazi sa svih strana. Lisica napada noću. Uz dalmatinsku obalu neophodna je pojačana ventilacija; u kontinentalnoj unutrašnjosti neophodna je izolacija.

Nesilice počinju nesiti od 5-6 mjeseci starosti, ovisno o pasmini i godišnjem dobu. Za oplodnju, to jest valenje pilića, potreban je pijetao: jedan pijetao dovoljan je za 8-12 kokoši. Inkubacijsko razdoblje traje 21 dan. Kvočka može sama izleći piliće; moguće je koristiti i inkubator. Tek izlegli pilići trebaju zasebni grijani prostor (broder) i starter hranu.

Prije kupnje razmislite: dopušta li lokalna uprava (grad ili općina) držanje peradi na vašoj čestici (u gradskim zonama mogu biti ograničenja), ima li dovoljno prostora za kokošinjac i volijer, tko preuzima brigu za ptice za vašeg izbivanja. Kupujte od provjerenih uzgajivača ili s tržnica s dobrom reputacijom. Pregledajte ptice: sjajno perje, bistro oko, aktivan hod su znaci zdravlja.