Alpaka

Alpaka je pripitomljeni pripadnik obitelji kamelida, u koju spadaju i lame, gvanako i vikunje. Podrijetlom je iz visokih Anda, a tisućama godina uzgaja se zbog fine vune, a ne kao tovarna životinja. Odrasle jedinke obično dosežu visinu od oko 0,8 do 1 metar u grebenu i teže između 50 i 84 kg, zbog čega je alpaka znatno manja od svoje rođakinje lame.

Alpake se drže prvenstveno zbog vlakna, no mnogi vlasnici ih drže i kao pašnjačko društvo te sitnu stoku na malim posjedima. Riječ je o stadnim životinjama koje slabo podnose samoću, pa se gotovo uvijek drže u skupinama od dvije ili više jedinki. Njihova narav je uglavnom mirna i znatiželjna, a rijetko ujedaju. Većina komunikacije odvija se tihim zujanjem i položajem tijela, a ne agresijom.

Kao vrsta životinje, alpaka odgovara ruralnom ili polururalnom okruženju s pašnjakom, sigurnom ogradom i zaklonom od vrućine i vlage. Riječ je o stoci, a ne kućnom ljubimcu, pa se na njezino držanje često primjenjuju lokalni propisi o zoniranju ili poljoprivredi.

Kome alpaka odgovara

Alpaka odgovara osobi koja ima zemljište, može držati više od jedne životinje i spremna je na godišnje šišanje te redovitu stočarsku njegu. Nije dobar izbor za život u stanu ili isključivo u zatvorenom prostoru, za vlasnike koji žele jednu usamljenu životinju, niti za one bez prostora za ispašu i zaklon.

Alpaka ima samo dvije pasmine i obje se definiraju strukturom vune, a ne veličinom ili građom. Slične su po obliku tijela i naravi, pa izbor između njih obično ovisi o vrsti vlakna koje vlasnik želi dobiti. Huacaya je daleko rasprostranjenija pasmina u svijetu.

Kako se pasmine razvrstavaju

Obje pasmine pripadaju istoj vrsti i mogu se međusobno križati. Razvrstavaju se isključivo prema svojstvima vune. Vuna huacaye je elastična i puna, dok je vlakno surija glatko i sjajno. Unutar svake pasmine životinje se najčešće opisuju prema boji vune, koja se kreće od bijele preko riđe i smeđe do sive i crne.

Alpaka je jedna od najstarijih pripitomljenih životinja Amerike. Pripitomljavanje se odvilo u visokim Andama na području današnjeg Perua i okolnih regija, gdje arheološki nalazi upućuju na uzgoj kamelida prije nekoliko tisuća godina. Genetska istraživanja pokazuju da alpaka uglavnom potječe od divlje vikunje, što se odražava i u njezinu znanstvenom nazivu Vicugna pacos.

Za razliku od veće lame, koja je razvijana ponajprije kao tovarna životinja, alpaka je selektirana zbog kvalitete vlakna. U andskim kulturama predkolumbovskog razdoblja vuna alpake bila je cijenjena sirovina, a životinje su se uzgajale u velikim stadima na visokoplaninskim travnjacima.

Dolazak Europljana u šesnaestom stoljeću poremetio je andsko stočarstvo, pa je broj alpaka u tom razdoblju naglo pao. Vrsta je ipak preživjela u višim planinskim područjima na koja je bila najbolje prilagođena, a tradicija uzgoja nastavila se među andskim zajednicama.

Od kraja dvadesetog stoljeća alpake se izvoze i uzgajaju u zemljama izvan Južne Amerike, uključujući Australiju, Sjedinjene Američke Države i dijelove Europe, gdje se drže zbog vlakna i kao stoka na malim posjedima. Peru ostaje zemlja s najvećom populacijom alpaka.

Alpaka ima zbijeno tijelo, dug uspravan vrat, malu glavu s velikim očima i istaknute uspravne uši. Noge su tanke i završavaju mekim dvoprstim stopalima s jastučićima umjesto papaka. Tijelo je prekriveno vunom koja neprestano raste i uklanja se godišnjim šišanjem. U usporedbi s lamom, alpaka je manja, ima okrugliju njušku i kraće uši te nema dugačke, banani slične uši karakteristične za lamu.

Kako se izgled razlikuje među pasminama

Glavna vidljiva razlika između dviju pasmina jest struktura vune. Huacaya ima kovrčavu, gustu vunu koja odudara od tijela i životinji daje pahuljast izgled nalik plišanom medvjediću. Suri ima dugu vunu koja visi u odvojenim uvojcima i daje gladi, draperiji sličan izgled. Veličina tijela i građa inače su podjednake kod obiju pasmina.

Alpake su plijen s izraženim stadnim instinktom, pa njihovo ponašanje odražava potrebu za sigurnošću u skupini. Usamljena alpaka obično postaje tjeskobna, stoga se drže u skupinama. Unutar stada uspostavljaju labavu društvenu hijerarhiju i velik dio dana provode zajedno pasući. Oprezne su prema prijetnjama i oglasit će se alarmnim zovom kad osjete opasnost.

Alpake komuniciraju nizom tihih zvukova, od kojih je najčešće blago zujanje, te govorom tijela poput položaja ušiju i držanja vrata. Obično su tihe životinje. Pljuvanje je dio njihova prirodnog ponašanja, a služi ponajprije za rješavanje sporova oko hrane ili položaja u stadu, i češće je usmjereno na druge alpake nego na ljude.

Većina alpaka isprva je oprezna prema dodiru i ne voli da ih se hvata ili prisilno zadržava. Uz miran i redovit kontakt naviknu se na ljudsku prisutnost. Po naravi nisu agresivne i rijetko ujedaju, jer nemaju gornje prednje zube.

Svakodnevna njega

• Osigurajte pristup čistom pašnjaku ili kvalitetnom sijenu
• Provjeravajte je li svježa voda dostupna u svakom trenutku
• Promatrajte svaku životinju radi normalnog držanja, apetita i izmeta
• Držite barem dvije alpake zajedno radi sigurnosti stada

Okoliš

• Sigurna ograda koja alpake zadržava unutra, a predatore vani
• Nadstrešnica s tri stijene ili štala za hlad i zaštitu od kiše i vjetra
• Dobro dreniran teren radi smanjenja problema s papcima i parazitima
• Hlad i prozračivanje u vrućem vremenu, jer alpake bolje podnose hladnoću nego vrućinu

Njega vune i rukovanje

Alpake se šišaju jednom godišnje, obično u proljeće, radi prikupljanja vune i sprječavanja toplinskog stresa. Papke treba povremeno skraćivati, a zube provjeravati jer donji sjekutići neprestano rastu. S alpakama postupajte mirno i izbjegavajte iznenadno zadržavanje, radeći sa strane, a ne s prednje strane.

Alpake se hrane biljnom hranom, a imaju želudac s tri odjeljka koji učinkovito fermentira biljni materijal. Najveći dio obroka čini pašnjačka trava tijekom vegetacijske sezone i sijeno kada je paša slaba ili nedostupna. Jedu razmjerno malo u usporedbi sa stokom slične težine te obično pasu pažljivo, ne čupajući biljke iz korijena. Prekomjerna hrana bogata energijom može uzrokovati pretilost i zdravstvene probleme, stoga se koncentrati daju štedljivo, ako uopće.

Poslastice treba ograničiti i one nikada ne smiju zamijeniti krmu. U mnogim područjima paša i sijeno ne pružaju dovoljno minerala, stoga može biti potreban mineralni dodatak prilagođen kamelidima. Čista svježa voda mora biti dostupna u svakom trenutku, a unos raste u vrućem vremenu i tijekom dojenja.

Uz dobru stočarsku njegu alpake su otporne životinje, a tipičan životni vijek iznosi 15 do 20 godina. Budući da su plijen, sklone su skrivati bolest, pa su suptilne promjene u držanju, apetitu ili izmetu često prvi znak da nešto nije u redu. Mnogi uobičajeni problemi vezani su uz parazite, zube, papke i vrućinu.

Preventivna njega

• Redovita kontrola parazita i upravljanje pašnjakom
• Godišnje šišanje radi sprječavanja toplinskog stresa
• Redoviti pregledi zubi, nokti i tjelesne kondicije
• Cijepljenje prema preporukama za regiju
• Karantena novih životinja prije uvođenja u stado

Alpake obično dosežu spolnu zrelost s otprilike 1 do 2 godine, pri čemu se ženke često pripuštaju od oko 12 do 18 mjeseci, kad dosegnu odgovarajuću veličinu, dok mužjaci sazrijevaju nešto kasnije. Ženke su inducirane ovulatorice, što znači da parenje potiče ovulaciju umjesto redovitog ciklusa, pa se rasplod može odvijati tijekom veći dio godine. Parenje se odvija dok ženka sjedi u položaju koji se naziva cush.

Skotnost je duga, traje otprilike 11 do 12 mjeseci, i gotovo uvijek rezultira jednim mladunčetom, zvanim cria. Blizanci su vrlo rijetki. Porod se najčešće događa tijekom dana. Mladunče obično ustaje i počinje sisati unutar nekoliko sati od rođenja, a odbijanje se odvija postupno tijekom nekoliko mjeseci.

Odgovara li vam alpaka?

Alpakama treba pašnjak, sigurna ograda i zaklon, a moraju se držati u skupinama, stoga biste trebali planirati barem dvije životinje. Žive otprilike 15 do 20 godina, što ih čini dugoročnom obvezom usporedivom s drugom stokom. Tekući troškovi uključuju hranu i sijeno, godišnje šišanje, kontrolu parazita, veterinarsku skrb i održavanje ograde. Nisu prikladne za život u zatvorenom prostoru ili gradsko okruženje, a njihovo držanje može podlijegati lokalnim poljoprivrednim ili prostornim propisima.

Gdje nabaviti alpaku

Alpake se obično kupuju od utvrđenih uzgajivača ili malih posjeda, a povremeno su dostupne i putem udomljavanja kad životinje trebaju novi dom. Kupujte od izvora koji drži zdrave, dobro naviknute životinje, dopušta uvid u stado i može savjetovati oko njege. Budući da alpakama treba društvo, planirajte nabaviti više od jedne istovremeno.