Mini ovan

Mini Lop je mali domaći kunić prepoznatljiv po povijenim ušima, koje vise sa strane glave umjesto da stoje uspravno. Odrasle jedinke su zbijene i mišićave, obično teške između 1,4 i 2,7 kg. Pasmina se ubraja među popularnije kuniće za druženje zbog svoje pristupačne veličine i uravnotežene naravi.

Mini Lopovi su druželjubivi, nježni i razigrani. Obično se dobro vežu uz osobe koje ih redovito uzimaju u ruke i uglavnom se dobro snalaze u kućanstvima s djecom, pod uvjetom da je rukovanje njima blago i nadzirano. Zbog mirne naravi često su prvi kunić kojeg obitelj odabere.

Pasmina potječe iz Njemačke, a nastala je odabirom manjih jedinki iz krupnijih povijenouhih sojeva. Životni vijek kreće se od otprilike 5 do 10 godina, što je usporedivo s većinom malih kunića za druženje i dulje nego što mnogi vlasnici očekuju.

Kome odgovara

Mini Lop odgovara kućanstvima koja mogu kuniću posvetiti svakodnevnu pažnju i vrijeme izvan kaveza. Pasmina pristaje obiteljima s djecom dovoljno starom da mirno rukuju ljubimcem, kao i samcima i parovima koji žele društvenu, malu životinju. Treba mu manje prostora nego velikom kuniću, no i dalje mu je potreban prostor za skakanje, uspravljanje i istezanje. Tko često putuje ili se ne može obvezati na odnos koji traje pet do deset godina, taj bi to trebao razmotriti prije nego što odabere ovog kunića.

Podrijetlo Mini Lopa seže u Njemačku, gdje su uzgajivači nastojali od krupnijih povijenouhih sojeva stvoriti manjeg kunića povijenih ušiju. Povijenouhi kunići kao skupina stara su vrsta, a upravo takav oblik ušiju bilježi se u europskom uzgoju kunića već više od stoljeća.

Manji njemački povijenouhi kunići postali su osnova za zbijenu životinju koja se danas drži pod imenom Mini Lop. Ciljanim odabirom smanjena je tjelesna veličina, dok su povijena ušna školjka i mirna narav, zbog kojih su povijenouhi kunići postali popularni ljubimci, ostale sačuvane.

Iz Njemačke se pasmina proširila u druge zemlje, gdje su je lokalni uzgajivači i klubovi kunića dalje razvijali. Ti su savezi postavili standarde veličine, oblika ušiju i tjelesne građe dok se pasmina učvršćivala.

Danas je Mini Lop jedan od najraširenijih kunića za druženje. Uzgaja se i za tržište kućnih ljubimaca i za izložbe, a njegova popularnost počiva uglavnom na spoju male veličine i prijateljske naravi koje su prvi njemački uzgajivači ciljano birali.

Mini Lop ima kratko, zbijeno tijelo koje djeluje zaobljeno i dobro popunjeno. Glava je široka, s punim obrazima, a uši vise sa strane lica umjesto da stoje uspravno. Ukupan dojam jest dojam malog, snažnog kunića koji zbog guste građe djeluje težim nego što izgleda.

Krzno i boje

Krzno je gusto i mekano, kratke do srednje duljine, pa mu je potrebna samo redovita njega. Mini Lopovi dolaze u širokom rasponu boja i uzoraka. Uobičajene su jednobojne varijante poput bijele, crne i narančaste, uz agouti nijanse poput kestenjaste i činčila. Šareni uzorci, gdje su po bijeloj podlozi razbacane mrlje druge boje, također su česti. Boja očiju obično prati boju krzna, pa bijeli kunić može imati plave ili crvene oči, dok obojeni kunići obično imaju tamne oči.

Mini Lop važi za jednog od najmirnijih kunića za druženje. Naklonjen je ljudima koje poznaje i često sam traži pažnju čim stekne povjerenje u osobu koja ga drži. Mnogi uživaju u milovanju i rado sjede uz svog skrbnika, no poput svih kunića radije se maze na podu nego što ih se nosi u naručju.

Prema strancima Mini Lop može isprva biti oprezan i treba mu vremena da se privikne. Dosljedno, blago rukovanje gradi njegovo povjerenje. Prema djeci je pasmina uglavnom tolerantna, no manju djecu treba nadzirati i naučiti kako pravilno pridržavati kunića, jer grubo rukovanje može ga uplašiti ili ozlijediti.

S drugim ljubimcima Mini Lop može živjeti uz kunića s kojim je uspostavio vezu, a mnogi kunići su sretniji u paru. Upoznavanje s mačkama ili psima treba biti oprezno i nadzirano, jer su kunići plijen po prirodi i predatori ih mogu jako uznemiriti. Razigrano ponašanje, poput bacanja igračaka i trčkaranja po prostoru, uobičajeno je kod opuštenog i dobro zbrinutog kunića.

Njega krzna

• Krzno četkajte otprilike jednom tjedno kako biste uklonili otpalu dlaku, a češće tijekom linjanja.
• Redovito pregledavajte uši, jer povijene uši zadržavaju vosak i nečistoću lakše nego uspravne.
• Nokte podrezujte otprilike svakih četiri do šest tjedana, ili čim postanu predugi.
• Svakodnevno pregledajte stražnji dio tijela kako biste bili sigurni da je čist.

Kretanje

• Omogućite barem nekoliko sati nadziranog vremena izvan kaveza svaki dan.
• Osigurajte siguran ograđeni prostor ili prostoriju prilagođenu kuniću u kojoj može skakati, uspravljati se i istezati.
• Ponudite tunele, kartonske kutije i sigurne igračke za glodanje kako bi kunić ostao aktivan.
• Izbjegavajte dulje zadržavanje kunića zatvorenog u malom kavezu.

Okoliš

Mini Lopovima najbolje odgovara čist prostor bez propuha, održavan na umjerenoj temperaturi. Kunići bolje podnose hladnoću nego vrućinu, stoga ih držite podalje od izravnog sunca i temperatura viših od otprilike 26 °C. Držite ih u zatvorenom prostoru ili u zaklonjenoj vanjskoj nastambi zaštićenoj od predatora i vremenskih neprilika. Površinsko čišćenje obavljajte svaki dan, a temeljito jednom tjedno kako biste spriječili neugodan miris i bolesti.

Temelj prehrane Mini Lopa jest neograničena količina sijena, poput sijena timothy trave ili livadnog sijena, koje treba činiti veliku većinu onoga što kunić jede. Sijeno održava probavu u pokretu i troši zube koji neprestano rastu. Odmjerena količina običnih peleta i dnevna porcija svježeg lisnatog zelenila upotpunjuju prehranu. Svježa voda mora biti dostupna u svakom trenutku.

Poslastice i dodaci prehrani

Poslastice trebaju biti male i povremene. Prikladne opcije uključuju krišku mrkve, komadić jabuke bez sjemenki ili nekoliko listića bilja poput peršina ili bosiljka. Slatko voće treba ograničiti jer višak šećera narušava ravnotežu crijevne flore. Zdravom kuniću na prehrani temeljenoj na sijenu obično nisu potrebni dodaci, stoga vitamine ili minerale dodajte samo prema savjetu veterinara.

Mini Lopovi su uglavnom čvrsti kunići čiji je uobičajeni životni vijek 5 do 10 godina uz dobru njegu. Kao i kod svih kunića, zdravlje uvelike ovisi o prehrani, smještaju i redovitoj pažnji. Povijene uši i zbijen oblik glave čine određena stanja češćima u ovoj pasmini nego u nekim drugima.

Preventivna skrb

• Osigurajte neograničenu količinu sijena za zdravlje zuba i probave.
• Uši, zube, nokte i stražnji dio tijela provjeravajte barem jednom tjedno.
• Cijepljenja održavajte ažurnima ondje gdje su prisutne regionalne bolesti poput mikzomatoze i hemoragijske bolesti kunića.
• Razmislite o kastraciji, koja može smanjiti određene zdravstvene i ponašajne probleme.
• Prostor za život održavajte čistim i na ugodnoj temperaturi.

Mini Lopu je potrebno više prostora nego što bi njegova mala veličina sugerirala. Kavez mu treba omogućiti nekoliko skokova u nizu, potpuno uspravljanje na stražnjim nogama te ležanje u punoj dužini. Dobro funkcionira kućica ili ograda povezana s vanjskim prostorom za trčanje, ili prostorija u zatvorenom prilagođena kuniću. Puna podloga s mekom steljom blaža je za stopala od žičane mreže. Bez obzira drži li se u zatvorenom ili na otvorenom, prostor mora biti siguran od predatora i zaštićen od ekstremnih vremenskih uvjeta.

Popis za pripremu smještaja

• Prostrani kavez sa zaklonjenim, zatvorenim prostorom za spavanje
• Priključen prostor za trčanje ili svakodnevni pristup prilagođenom prostoru za kretanje
• Stalak za sijeno te teške, stabilne posude za hranu i vodu koje se ne prevrću
• Posuda za nuždu, jer se mnogi kunići mogu naviknuti koristiti je
• Sigurne igračke za glodanje, tuneli i skloništa za obogaćivanje okoliša

Mini Lopovi dosežu spolnu zrelost u ranoj dobi, često između četiri i šest mjeseci, no odgovorni uzgajivači obično čekaju dok košuta ne sazrije i potpuno razvije. Parenje je kratko; košutu se dovodi mužjaku, a ne obrnuto, jer košute mogu biti teritorijalne. Gravidnost traje otprilike 28 do 31 dan.

Prije poroda košuta gradi gnijezdo od stelje i dlake koju sama čupa iz svog krzna. Legla obično broje od dva do šest mladih, nazvanih mladunčad, koja se rađaju bez dlake i zatvorenih očiju. Košuta ih doji, obično jednom ili dvaput dnevno, a mladunčad se brzo razvija.

Mladunčad otvara oči oko desetog dana i u sljedećim tjednima počinje napuštati gnijezdo te grickati čvrstu hranu. Obično se odbija od sise oko šestog do osmog tjedna. Uzgojem se treba baviti samo sa zdravim, zrelim jedinkama i uz plan za zbrinjavanje mladih, s obzirom na to koliko kunića već čeka na dom.