Havana

Havana je mala domaća pasmina kunića, teška otprilike 2 do 3 kg. Ima kratko, gusto krzno s izraženim prirodnim sjajem, što mnogi uzgajivači smatraju najprepoznatljivijom osobinom pasmine. Tijelo je zbijeno i zaobljeno, nisko postavljeno, s širokom glavom i uspravnim ušima umjerene duljine.

Pasmina je mirna i dobroćudna. Havana kunići dobro podnose rukovanje i brzo se smire uz osobu koju poznaju, zbog čega su čest izbor za one koji prvi put drže kunića te za obitelji s djecom dovoljno starom da nježno rukuju malom životinjom.

Unatoč imenu, havana kunić nema veze s Kubom. Pasmina je nastala u Nizozemskoj, a naziv se odnosi na sličnost izvorne čokoladne boje krzna s bojom havanskih cigara.

Kome odgovara

Havana odgovara vlasnicima koji žele mirnog, lako uzgojivog kunića za društvo, a ne ljubimca punog energije. Mala veličina drži troškove smještaja i hranjenja niskima, a mirna narav olakšava svakodnevno rukovanje. Pasmina odgovara i onima koji vole njegu krzna te žele kunića s upečatljivim sjajem, kao i onima koji planiraju izlaganje, jer havanu priznaju veći kunićarski savezi.

Podrijetlo havana kunića seže u Nizozemsku, u 1898. godinu. U leglu nizozemskog uzgajivača blizu Utrechta rodilo se mladunče neobične tamnočokoladne boje krzna s izraženim sjajem. Uzgajivači su narednih godina radili na učvršćivanju te boje i kvalitete krzna.

Pasmina je početkom 20. stoljeća stigla u Englesku, gdje je dodatno usavršena i gdje su se čokoladnoj boji s vremenom pridružile i druge varijante. Britanski uzgajivači znatno su pridonijeli standardizaciji oblika tijela i krzna.

Havana kunić stigao je u Sjedinjene Države početkom dvadesetog stoljeća. Priznaje ga Američko udruženje uzgajivača kunića (American Rabbit Breeders Association), a tijekom desetljeća prihvaćeno je nekoliko varijeteta boja, uključujući čokoladnu, crnu, plavu, šarenu i lila.

Kroz povijest se havana cijenila zbog dubine i sjaja krzna, što je utjecalo na kasnije razvijene pasmine. I danas ostaje stalno prisutna na izložbama kunića te kao kućni ljubimac, a ne kao pasmina za komercijalni uzgoj.

Havana ima kratko, zbijeno tijelo koje sjedi nisko i blizu tla. Ramena, srednji dio tijela i stražnji dio dobro su zaobljeni i uravnoteženi, što daje glatku siluetu iz svakog kuta. Glava je široka i priljubljena uz tijelo na kratkom vratu, a uši su kratke do srednje duljine i nose se uspravno.

Krzno i boje

Krzno je osobina po kojoj se pasmina prepoznaje. Kratko je i gusto, s teksturom koja se nakon gladenja uza dlaku vraća u prvobitni položaj. Dlaka ima prirodan sjaj izraženiji nego kod većine drugih pasmina. Izvorna i najpoznatija boja duboka je čokoladna, a priznati varijeteti uključuju i crnu, plavu, lila boju te šarene uzorke. Boja očiju obično prati boju krzna, pri čemu čokoladne jedinke pri slabom svjetlu ponekad pokazuju blagi rubinasti sjaj.

Havana ima miran, ujednačen temperament. Jedna je od pitomijih pasmina kunića i najčešće prihvaća da je se podigne i drži čim upozna osobu koja s njom rukuje. Ta staloženost olakšava svakodnevnu njegu i preglede zdravlja u odnosu na plašljivije pasmine.

Uz članove obitelji, dobro socijalizirana havana zna biti privržena i sama tražiti pažnju, sjedeći u blizini ili guranjem tražeći da je se pomazi. Prema strancima je isprva oprezna, no rijetko agresivna, te se smiruje kako nova osoba postaje poznata. S drugim kunićima može živjeti u paru ili skupini, ali upoznavanje treba biti postupno i pod nadzorom, a nekastrirane jedinke mogu se natjecati.

Kao i svi kunići, havana je plijen po prirodi i plaši se iznenadne buke ili pokreta. Tiho rukovanje, predvidljiva rutina i siguran prostor pomažu joj ostati opuštenom. Djecu treba naučiti da sjede uz kunića na razini poda umjesto da ga nose, jer se uplašen kunić može snažno odgurnuti nogama i ozlijediti se.

Havana je, prema mjerilima kunića, pasmina koja ne traži previše održavanja, no ipak joj je potrebna redovita njega, svakodnevna aktivnost i siguran okoliš.

Njega krzna

• Češljajte jednom tjedno mekom četkom kako biste uklonili otpalu dlaku i održali sjaj krzna.
• Češljajte češće tijekom proljetnog i jesenskog linjanja, kada je gubitak dlake pojačan.
• Provjeravajte kandže svaka dva do tri tjedna i skratite ih kad prerastu.
• Pregledajte uši i područje ispod repa pri svakom češljanju.
• Kunića ne kupajte; zaprljano krzno očistite vlažnom krpom na tom mjestu.

Kretanje

• Omogućite najmanje 3 do 4 sata nadziranog vremena izvan kaveza svaki dan.
• Osigurajte prostor ili sobu prilagođenu kuniću, bez kabela i otrovnog bilja.
• Ponudite tunele, kartonske kutije i igračke za glodanje kako biste potaknuli prirodno kretanje.
• Prostor za kretanje mora biti siguran od drugih kućnih ljubimaca i od mogućnosti bijega.

Okoliš

Havani najbolje odgovara miran prostor bez propuha, održavan na ugodnoj temperaturi. Kunići lakše podnose hladnoću nego vrućinu, a temperature iznad otprilike 27 °C povećavaju rizik od toplinskog udara. Prostor za život držite podalje od izravnog sunca te od bučnih, prometnih mjesta.

Sijeno trave temelj je zdrave prehrane havana kunića i trebalo bi činiti oko 80 posto dnevnog unosa. Neograničena količina sijena timotejke ili druge travne vrste održava probavu u pokretu i troši zube koji stalno rastu. Svježa voda mora biti dostupna u svakom trenutku. Odmjerena količina običnih peleta i dnevna porcija lisnatog zelenila upotpunjuju prehranu.

Poslastice i dodaci prehrani

Zdravoj odrasloj jedinki koja jede kvalitetno sijeno i zelenilo dodaci prehrani obično nisu potrebni. Poslastice dajte u malim količinama: mala kriška mrkve, jabuke (bez sjemenki) ili nekoliko listića začinskog bilja jednom ili dvaput tjedno je dovoljno. Izbjegavajte komercijalne jogurtne kapljice i mješavine žitarica, koje sadrže mnogo šećera i škroba te pridonose pretilosti i problemima sa zubima.

Havana je uglavnom otporna pasmina s uobičajenim životnim vijekom od 5 do 8 godina. Većina zdravstvenih problema jednaka je onima koji pogađaju kuniće općenito i uglavnom se mogu spriječiti prehranom temeljenom na sijenu, čistim smještajem i redovitim rukovanjem koje vlasniku omogućuje rano uočavanje promjena. Kunić koji prestane jesti ili izlučivati izmet treba hitnu veterinarsku pomoć, jer se probavni sustav može zaustaviti unutar nekoliko sati.

Preventivna njega

• Osigurajte neograničenu količinu travnog sijena za zdravlje zuba i probave.
• Redovito važite kunića kako biste na vrijeme uočili postupan gubitak ili dobivanje na težini.
• Smještaj održavajte čistim i suhim kako biste spriječili napad muha, osobito u toplim mjesecima.
• Pitajte veterinara o cjepivima dostupnim u vašoj regiji, primjerice protiv miksomatoze i hemoragijske bolesti kunića.
• Jednom godišnje dogovorite zdravstveni pregled kod veterinara iskusnog u radu s kunićima.

Havani je potreban kavez dovoljno velik da se u njemu potpuno uspravi, ispruži i napravi nekoliko skokova. Najmanja preporučena veličina prostora za malog kunića iznosi oko 1,1 četvorni metar, uz povezan prostor za kretanje. Čvrst pod štiti stopala, jer žičani pod može uzrokovati bolne otekline na skočnim zglobovima. Pasmina može živjeti u zatvorenom prostoru ili u zaštićenom vanjskom kavezu, uz uvjet da je zaštićena od jake vrućine, vlage i grabežljivaca.

Popis za pripremu smještaja

• Prostran kavez ili nastamba s čvrstim podom.
• Stalak za sijeno i teška zdjela za hranu otporna na prevrtanje.
• Bočica ili zdjela za vodu, provjerena i dopunjena svaki dan.
• Posudica za nuždu postavljena u odabranom kutu.
• Kutija za skrivanje ili tunel radi osjećaja sigurnosti.
• Igračke za glodanje koje pomažu zdravlju zuba i smanjuju dosadu.

Havana kunići spolno sazrijevaju oko 5. do 6. mjeseca života, iako mnogi uzgajivači čekaju da ženka potpuno odraste prije prvog legla. Kunići su vrsta kod koje se ovulacija potiče parenjem, pa se ženku dovodi u kavez mužjaka radi parenja, a ne obrnuto, čime se smanjuje teritorijalna agresija. Skotnost traje otprilike 31 dan.

Ženka gradi gnijezdo od sijena i vlastite dlake kratko prije poroda. Legla obično broje 4 do 6 mladunčadi, koja se rađaju gola i zatvorenih očiju. Majka doji samo jednom ili dvaput dnevno, što je uobičajeno, a mladunčad otvara oči oko 10. dana. Odbijanje od sise događa se otprilike u dobi od 6 do 8 tjedana.

Rasplodu treba pristupiti odgovorno. Ženki je potreban miran prostor za gniježđenje, dodatna prehrana tijekom skotnosti i dojenja te zaštita od uznemiravanja. Svatko tko ne planira rasplod trebao bi kastrirati kunića kojeg drži kao ljubimca, čime se ujedno smanjuje rizik od reproduktivnih tumora i hormonski uvjetovanog ponašanja.