Holandski

Nizozemski kunić jedna je od najstarijih i najprepoznatljivijih pasmina domaćeg kunića. Riječ je o maloj životinji zbijenog, zaobljenog tijela i jasno određenog uzorka boja: bijela prednja strana i njuška prekinute obojenim sedlom preko sapi i obojenim obrazima, s bijelom bljeskom koja se pruža uz nos. Taj je uzorak toliko dosljedan da se pasmina često koristi kao mjerilo pri opisivanju šara kod drugih kunića.

Odrasli nizozemski kunići obično teže između 1,5 i 2,5 kilograma. Pasmina se ne cijeni toliko zbog veličine ili duljine krzna koliko zbog ujednačene naravi. Nizozemski kunići su uglavnom prijateljski raspoloženi, blagi i mirni te dobro podnose rukovanje, što je jedan od razloga zašto ih često drže obitelji s djecom.

Pasmina potječe iz Nizozemske, a usavršena je u Engleskoj tijekom 19. stoljeća. Danas je i dalje lako dostupna kod uzgajivača i u udomiteljstvu te je uobičajen sudionik izložbi kunića.

Kome odgovara

Nizozemski kunić odgovara vlasnicima koji žele malog, lako vodljivog kunića stabilnog temperamenta. Njegova mirna narav čini ga razumnim izborom za one koji prvi put drže kunića te za obitelji, uz uvjet da su djeca pod nadzorom i naučena postupati s njim nježno. Kao i svaki kunić, treba mu svakodnevna pažnja, prostor za kretanje i društvo, pa odgovara kućanstvima koja mogu posvetiti vrijeme, a ne onima koji traže ljubimca s malo kontakta.

Nizozemski kunić dobio je ime po Nizozemskoj, gdje su se držali i prodavali kunići slične šarene vrste. Tijekom 19. stoljeća s europskog kopna u Englesku otpremane su velike količine kunića namijenjenih tržištu mesa. Među tim uvezenim životinjama bili su i primjerci s prugastim, dvobojnim uzorkom koji je poslije postao temelj pasmine.

Engleski uzgajivači odabirali su životinje prema uzorku šara i zbijenom tijelu te su tijekom sredine i druge polovice 19. stoljeća oblikovali kunića u dosljednu izložbenu životinju. Pasmina je bila među prvim vrstama priznatima kada su uzgajivači u Britaniji počeli organizirati izložbe i klubove kunića.

Iz Engleske se nizozemski kunić proširio u druge zemlje i postao jedna od najraširenijih pasmina u svijetu. Velik dio 20. stoljeća bio je među najpopularnijim izložbenim kunićima prije nego što su noviji pasmine preuzele njegovo mjesto.

Danas se nizozemski kunić drži i kao izložbena životinja, kod koje se strogo prosuđuje točnost šara, i kao kućni ljubimac. Dugotrajan selekcijski uzgoj usmjeren na narav i izgled dao je životinju čiji su izgled i ponašanje predvidljivi.

Nizozemski kunić ima kratko, zbijeno i dobro zaobljeno tijelo, širu glavu, uspravne uši umjerene duljine te snažne, kratke noge. Njegova najprepoznatljivija osobina nije građa nego uzorak šara. Prednja polovica tijela, prsa, prednje šape i bljeska uz njušku bijeli su, dok stražnji dio tijela, takozvano sedlo, i obrazi nose punu boju. Na stražnjim šapama vidljivi su bijeli vrhovi koji se nazivaju stopovi.

Uzorak je simetričan, a kod izložbenih životinja ocjenjuje se oštrina i ujednačenost granica između bijele i obojene površine.

Krzno i boje

Krzno je kratko i gusto, s teksturom koja se brzo vraća u položaj kad se pogladi uz dlaku. Zahtijeva malo njege. Obojena područja dolaze u nekoliko priznatih varijanti uparenih s bijelom podlogom, uključujući crnu, plavu, čokoladnu, sivu (aguti), čeličnu i kornjačevinu. U svim varijantama bijeli dijelovi ostaju čisto bijeli, a kontrast između dviju boja dio je onoga što određuje ispravan tip.

Nizozemski kunić ima glas jedne od uravnoteženijih pasmina kunića. Većina jedinki je prijateljska, blaga i mirna te se brzo uklopi u kućni ritam. Redovito rukovanje podnose bolje od mnogih pasmina, što je jedan od razloga zašto se često preporučuju obiteljima.

S članovima obitelji dobro socijaliziran nizozemski kunić je znatiželjan i rado se uključuje tijekom svojih aktivnih razdoblja rano ujutro i navečer. Prema strancima je isprva obično suzdržaniji i može mu trebati vremena da im priđe. Kao i svaki kunić, plijen je po prirodi, pa ga naglo kretanje i glasna buka mogu prestrašiti. Tiho, predvidljivo rukovanje gradi povjerenje.

S drugim kućnim ljubimcima nizozemski kunić može živjeti uz kunića s kojim je uparen, a ponekad i uz mirne mačke ili pse koji nisu skloni lovu, no upoznavanje mora biti postupno i pod nadzorom. Djecu treba naučiti da podupiru tijelo kunića i da s njim komuniciraju na razini poda umjesto da ga stalno podižu.

Nizozemski kunić je pasmina koja iziskuje malo njege krzna, no kao i svaki kunić treba dosljednu svakodnevnu skrb, prostor i društvo.

Njega krzna

• Češljati jednom tjedno radi uklanjanja labave dlake i smanjenja njezinog gutanja
• Tijekom sezonskog linjanja češljati nekoliko puta tjedno
• Nokte pregledavati i skraćivati otprilike svakih 6 do 8 tjedana
• Redovito pregledavati uši i zube, jer zubi kunića rastu neprestano
• Kunića ne kupati; zaprljano krzno čistiti mjestimično

Kretanje

• Osigurati barem 3 do 4 sata dnevno izvan kaveza, u sigurnom, za kunića prilagođenom prostoru
• Ponuditi tunele, kutije i igračke za grickanje radi aktivnosti i obogaćenja okoline
• Omogućiti slobodno kretanje radi zdravlja kostiju i mišića

Okruženje

Nizozemskog kunića treba držati u prostoru bez propuha i sa stabilnom temperaturom. Kunići bolje podnose hladnoću nego vrućinu, a iznad otprilike 28 stupnjeva Celzijusa izloženi su riziku. Kavez treba smjestiti podalje od izravnog sunca te u toplim mjesecima osigurati sjenu i prozračivanje.

Temelj prehrane nizozemskog kunića je sijeno trava, poput sijena timothy trave ili livadnog sijena, koje mora biti stalno dostupno. Sijeno osigurava vlakna potrebna za zdravu probavu i troši zube koji neprestano rastu. Svježe lisnato zelenje donosi raznolikost i hranjive tvari, dok mala odmjerena količina jednostavnih peleta dopunjuje ravnotežu obroka. Svježa voda mora biti dostupna u svakom trenutku.

Poslastice i dodaci prehrani

Poslastice bi trebale činiti tek mali dio prehrane. Povremeno se mogu dati manji komadi voća ili mrkve, no veće količine slatke hrane remete crijevnu floru. Kunić na prehrani temeljenoj na sijenu s raznolikim zelenjem uglavnom ne treba dodatke prehrani. Svaku novu namirnicu treba uvoditi postupno i pratiti pojavu mekog izmeta ili smanjenog apetita.

Nizozemski kunić je pasmina uglavnom čvrstog zdravlja s uobičajenim životnim vijekom od 5 do 8 godina, a ponekad i dulje uz dobru skrb. Većina zdravstvenih tegoba zajednička je svim domaćim kunićima i povezana je s prehranom, trošenjem zubi i probavom, a ne s manama specifičnima za pasminu. Prehrana bogata vlaknima, temeljena na sijenu, sprječava najčešće probleme.

Preventivna skrb

• Davati neograničenu količinu sijena radi zdravlja zubi i probave
• Unaprijed pronaći veterinara s iskustvom u liječenju kunića
• Sterilizirati ili kastrirati kunića radi smanjenja rizika od reproduktivnih tumora i poboljšanja ponašanja
• Održavati čistoću prostora za život i suhu stražnjicu radi sprječavanja mijaze
• Redovito vagati kunića radi ranog uočavanja postupnog gubitka težine

Nizozemskom kuniću potreban je kavez dovoljno velik da se u njemu može ispružiti, uspraviti i napraviti nekoliko skokova, uz svakodnevno vrijeme provedeno u većem prostoru za kretanje. Mnogi vlasnici drže kuniće u kući kao dio kućanstva, čime ih štite od grabežljivaca i temperaturnih krajnosti. Vanjski smještaj mora biti zaštićen od grabežljivaca, otporan na vremenske uvjete i zasjenjen.

Prostor za život trebao bi imati čvrst ili mekan pod radi zaštite šapa, skrovište, prostor za sijeno, izvor vode i mjesto za nužnik, jer se kunići mogu naučiti koristiti kutiju za nuždu.

Popis za pripremu prostora

• Prostran, siguran kavez s čvrstim podom
• Skrovište ili kućica radi osjećaja sigurnosti
• Kutija za nuždu s papirnatom steljom
• Stalna zaliha sijena i svježe vode
• Igračke za grickanje i tuneli radi obogaćivanja okoline
• Sjena i prozračivanje za tople mjesece

Nizozemski kunići spolno sazrijevaju s otprilike 4 do 6 mjeseci, pri čemu manje pasmine sazrijevaju ranije od većih. Parenje se obično organizira tako da se ženku dovodi u kavez mužjaka, a ne obrnuto, jer su ženke teritorijalne. Gravidnost traje otprilike 28 do 31 dan.

Ženka se za porod priprema izgradnjom gnijezda od stelje i vlastite dlake. Leglo obično broji 4 do 8 mladunaca, koji se rađaju goli i zatvorenih očiju. Ženka obično doji jednom ili dvaput dnevno, pa je mirno, neometano gnijezdo važnije od stalne prisutnosti. Mladunci otvaraju oči oko desetog dana i unutar nekoliko tjedana počinju kušati krutu hranu.

Mladunci se obično odbijaju od sise s otprilike 6 do 8 tjedana. Uzgoj radi postizanja nizozemskog uzorka zahtjevan je jer je šaru teško precizno ponoviti, pa velik dio mladunaca u leglu ne dosegne izložbeni standard čak i kod dobro obojenih roditelja. Odgovoran uzgoj podrazumijeva plan za svaku rođenu životinju, pa mnogi vlasnici umjesto uzgoja radije steriliziraju ili kastriraju svoje ljubimce.