Orijentalni prevrtač

Orijentalni valjkar mali je domaći golub razvijen na Bliskom istoku, s korijenima u Turskoj. Uzgaja se prije svega zbog letačke izvedbe. Ptice se penju visoko, a zatim se u zraku okreću unatrag ili prevrću prije nego što se ponovno uspostave i nastave uspon. Upravo po tom kovrčanju golub je dobio ime, a to je i glavni razlog zašto ga golubari drže.

Građom je orijentalni valjkar lagan i atletski. Drži se uspravno, ima vitko tijelo i leti izdržljivo. Najčešće ga se opisuje kao živahnog, atletskog, okretnog i aktivnog. Te osobine dolaze do izražaja u letu, a ne u nekoj pojedinačnoj tjelesnoj crti, pa se pojedine ptice znatno razlikuju po tome koliko često i koliko čvrsto izvode kovrčanje.

Pasmina se uzgaja i zbog boje. Orijentalni valjkari dolaze u širokom rasponu uzoraka i nijansi, a uzgoj boja poseban je interes među golubarima, od kojih neki drže jedne linije za golubinjak, a druge za let.

Kome odgovara

Orijentalni valjkar odgovara golubarima koji žele aktivnu letačku pasminu, a ne isključivo ukrasnog goluba za golubinjak. Treba mu prostor za let i redovit trening kako bi razvio kovrčanje. Ljudi koji uživaju gledati zračne izvedbe i mogu pticama posvetiti svakodnevnu pažnju, iz ove pasmine izvuku najviše. Manje odgovara golubarima koji žele mirnog izložbenog goluba držanog isključivo u zatvorenom prostoru.

Orijentalni valjkar pripada obitelji bliskoistočnih izvedbenih golubova. Njegovo podrijetlo veže se uz Tursku, područje s dugom tradicijom držanja letačkih golubova odabranih zbog prevrtanja i kovrčanja u letu. Takve su pasmine držali gradski i seoski golubari kojima je zračna izvedba bila važnija od mesa ili prenošenja poruka.

Navika kovrčanja, pri kojoj se ptica u zraku okreće unatrag kroz nekoliko rotacija prije nego što se ponovno uspostavi, javlja se kod nekoliko pasmina golubova. Orijentalni valjkar tijekom vremena odabiran je upravo prema toj izvedbi, u kombinaciji s izdržljivošću i širokim rasponom boja. Ptice su birane prema načinu leta i prema oznakama koje su nosile, pa su se razvile zasebne lokalne linije.

Kako su se europski, a potom i golubari diljem svijeta počeli zanimati za izvedbene golubove, orijentalni valjkari proširili su se izvan svog izvornog područja. Boja i uzorak postali su glavni fokus među uzgajivačima izvan izvorne letačke tradicije, pa se pasmina danas drži i zbog leta i zbog izgleda.

Budući da se pasmina razvijala kroz odabir golubara, a ne kroz jedan zabilježeni temelj, točni datumi pojedinih prekretnica nisu dobro utvrđeni. Opća slika jest turski letački golub koji je kroz naraštaje usavršavan prema sposobnosti kovrčanja i raznolikoj boji.

Orijentalni valjkar mali je golub lagane, uravnotežene građe prilagođene letu. Drži se prilično uspravno, ima vitko tijelo, zaobljenu glavu i umjereno velik kljun. Krila drži priljubljena uz tijelo, a rep u liniji s tijelom. U cjelini djeluje uredno i živahno, a ne teško ili glomazno.

Pasmina je najpoznatija po raznolikosti boja. Malo pasmina golubova nosi toliko priznatih boja i uzoraka, a upravo je ta raznolikost jedan od razloga zašto se pasmina uzgaja.

Perje i boje

Perje je glatko i priljubljeno uz tijelo, što odgovara aktivnoj letačkoj ptici. Boja je ono po čemu se pasmina ističe. Orijentalni valjkari dolaze u jednobojnim varijantama i u mnogim uzorkovanim inačicama, a među viđenim varijacijama su šare, prugavost i rubljenje. Boja oka obično prati boju perja, pa tamnije ptice često imaju tamnije oči, a svjetlije ptice svjetlije. Točne priznate boje ovise o standardu kojeg se pojedini golubar drži.

Orijentalni valjkar aktivna je i živahna pasmina. Njegova se energija najviše vidi u letu, gdje je okretan i spreman za uspon i izvedbu. U golubinjaku su iste te ptice obično smirene, pogotovo kada upoznaju svog golubara i svoju rutinu.

Sa svojim golubarom orijentalni valjkari mogu postati pitomi i podnose rukovanje, iako nisu ptice za krilo i radije su u letu ili u golubinjaku. Prema strancima su isprva oprezni, kao većina golubova, a smiruju se kako se naviknu na osobu. S drugim golubovima druželjubivi su i drže se u skupinama, što odgovara njihovoj jatnoj naravi. Nisu agresivne ptice, no golubovi mogu sukobiti kljunove tijekom sezone parenja, što je uobičajeno za vrstu.

Njega perja

• Jednom ili dvaput tjedno ponudite posudu za kupanje kako bi ptice same mogle čistiti perje
• Golubinjak držite suhim radi zaštite perja i nogu
• Tijekom uobičajenog rukovanja provjeravajte noge, kljun i perje
• Pazite na vanjske nametnike i po potrebi tretirajte golubinjak

Kretanje

• Kad vrijeme dopušta, svakodnevno omogućite let izvan golubinjaka
• Mlade ptice prije uvođenja u kovrčanje uvježbajte za usmjeravanje i vraćanje kući
• Vrijeme leta gradite postupno kako biste razvili izdržljivost
• Danima kada slobodan let nije moguć, osigurajte miran boravak u zatvorenom prostoru ili volijeri

Okoliš

Orijentalnom valjkaru treba siguran, suh i dobro prozračen golubinjak s prečkama, gnijezdima za polaganje jaja i zaštitom od vjetra i kiše. Budući da je riječ o letačkoj pasmini, potreban mu je i siguran pristup otvorenom prostoru za vježbu. Golubinjak zaštitite od grabežljivaca i glodavaca, a gustoću naseljenosti držite umjerenom kako ptice ne bi bile pretrpane.

Orijentalni valjkar hrani se standardnom golubljom prehranom temeljenom na mješavini žitarica i sjemenki poput kukuruza, pšenice, graška, sirka i sitnog sjemenja. Omjer se tijekom godine može prilagođavati: više energetskih žitarica tijekom intenzivnog letenja i parenja, lakše mješavine u razdoblju odmora. Grit mora biti dostupan u svakom trenutku radi probave i unosa minerala, a svježa čista voda uvijek treba biti na raspolaganju.

Poslastice i dodaci prehrani

Male količine zelenila ili proklijalog sjemenja mogu se ponuditi kao poslastica. Mineralni i vitaminski dodaci, uključujući grit i izvor kalcija poput minerala u bloku, podupiru rasplodne ptice i rast perja. Svaku novu hranu uvodite postupno, a poslastice neka čine mali dio prehrane.

Orijentalni valjkar otporna je pasmina koja uz čist golubinjak i dobru hranu najčešće živi 10-15 godina. Većina zdravstvenih problema jednaka je onima koji općenito pogađaju golubove, a rješava se higijenom, čistom vodom i karantenom novih ili vraćenih ptica.

Preventivna njega

• Golubinjak redovito čistite i dezinficirajte
• Svakodnevno osigurajte svježu čistu vodu i hranu zaštitite od vlage
• Nove i vraćene ptice stavite u karantenu prije miješanja s ostalima
• Održavajte redovite tretmane i cijepljenje ondje gdje se u vašoj regiji primjenjuje
• Ptice promatrajte svakodnevno kako bi se problemi na vrijeme uočili

Orijentalni valjkar pasmina je koja se dobro uvježbava jer njezino letenje i kovrčanje reagira na naviknuvanje, rutinu i ustaljenu vježbu leta. Trening se manje odnosi na naredbe, a više na priučavanje ptica da pouzdano nalaze put kući, lete u jatu i grade izdržljivost koja im omogućuje kvalitetno kovrčanje. Strpljenje je važno, jer mlade ptice kovrčanje razvijaju tijekom tjedana i mjeseci, a ne odjednom.

Osnove

1. Mlade ptice naviknite na golubinjak dok ga ne počnu doživljavati kao dom
2. Uvježbajte ulazak u zamku kako bi ptice brzo ulazile u golubinjak na poziv ili hranu
3. Počnite kratkim nadziranim letovima blizu golubinjaka i postupno ih produžujte
4. Puštajte ptice na let zajedno, u jatu, kako biste potaknuli skupno usmjeravanje
5. Dopustite da se kovrčanje razvija prirodno i izbjegavajte preopterećivanje mladih ptica

Orijentalni valjkar smješta se u golubinjak izgrađen za letačku pasminu. Golubinjak treba biti suh, dobro prozračen bez propuha te siguran od grabežljivaca i glodavaca. Potrebne su mu prečke, gnijezda za parove te zamka ili ploča za slijetanje koja pticama omogućuje jednostavan ulazak nakon leta. Budući da je pasmina aktivna u letu, golubinjak treba biti smješten tako da ptice mogu sigurno izletjeti i vratiti se.

Popis za pripremu

• Siguran golubinjak s dobrim prozračivanjem i bez propuha
• Prečke i gnijezda prilagođeni broju ptica
• Zamka ili ploča za slijetanje ptica koje se vraćaju
• Posuda za kupanje, spremnik za grit i opskrba čistom vodom
• Zaštita od grabežljivaca i glodavaca na svim otvorima

Orijentalni valjkari uobičajeno sami inkubiraju svoja jaja. Par polaže dva jaja, a oba roditelja izmjenjuju se u sjedenju, pri čemu golub i golubica preuzimaju smjene tijekom dana i noći. Jaja se izlegu nakon otprilike 17-19 dana. Većina uzgajivača taj posao prepušta roditeljima, jer golubovi pouzdano sjede na jajima i dobro hrane mlade. Umjetna inkubacija je moguća, ali rjeđa, i zahtijeva strogu kontrolu temperature, vlage i okretanja jaja.

Koraci izleganja

1. Pustite par da se skrasi i položi svoja dva jaja u gnijezdo
2. Omogućite oba roditelja da neometano dijele inkubaciju
3. Provjerite razvoj jaja bez njihovog hlađenja
4. Očekujte izleganje oko 17. do 19. dana
5. Pustite roditelje da mlade prvih dana hrane golubljim mlijekom
6. Paru koji hrani mlade osigurajte dodatne bjelančevine i grit dok mladi rastu