Kiko

Kiko je pasmina koze za meso razvijena na Novom Zelandu tijekom 1980-ih godina. Ime dolazi od maorske riječi koja znači meso, što upućuje na namjenu pasmine. Kiko koze uzgajane su da dobivaju na težini ispašom na pašnjacima i grmlju, umjesto teškom prehranom žitaricama, te da preživljavaju u vlažnim, brdovitim krajevima uz minimalnu njegu.

Pasmina je najpoznatija po svojoj otpornosti. Kiko koze selekcionirane su u teškim uvjetima, pri čemu su slabije jedinke uklanjane iz uzgoja umjesto da ih se dodatno njeguje. Rezultat je životinja koja bolje podnosi unutarnje parazite od većine koza, prelazi velike udaljenosti u potrazi za hranom i rijetko treba pomoć pri jarenju. Odrasle koze obično teže od 45 do 65 kg (100 do 145 lb), a jarci su krupniji.

Kiko koze uzgajaju se prvenstveno za meso i za križanje radi jačanja vitalnosti drugih pasmina namijenjenih mesu. Koriste se i za čišćenje zaraslih površina jer se hrane drvenastim raslinjem koje mnoga stoka izbjegava.

Kome kiko odgovara

Kiko odgovara poljoprivrednicima i malim uzgajivačima koji žele kozu koja dobro napreduje na paši uz malo ulaganja. Bolje se pokazuje u ekstenzivnom, ispašnom uzgoju nego u zatvorenom držanju. Onima koji traže malu kozu za druženje ili izdašnu mliječnu proizvodnju bolje odgovaraju druge pasmine, jer je kiko uzgojen za meso i izdržljivost na terenu, a ne za milovanje ili mlijeko.

Kiko je razvijen na Novom Zelandu, počevši krajem 1970-ih i tijekom cijelih 1980-ih godina. Uzgajivači Garrick i Anne Batten, u suradnji sa skupinom Caprinex Genetics na Južnom otoku, postavili su si cilj stvoriti kozu za meso prilagođenu vlažnim brdovitim krajevima Novog Zelanda.

Temelj su činile divlje koze koje su već živjele i razmnožavale se bez ljudske pomoći diljem novozelandskog krajolika. Te su izdržljive životinje križane s uvezenim mliječnim jarcima, uključujući pasmine anglo-nubijska, sanska i togenburška, kako bi se povećala veličina i brzina rasta, uz očuvanje otpornosti divlje osnove.

Selekcija je bila srž programa. Životinje su držane na zahtjevnom terenu uz malo tretiranja protiv parazita, dodatne hrane ili pomoći pri porodu. Koze koje pod tim uvjetima nisu ostajale zdrave, uspješno odgajale jariće i dobivale na težini isključivane su iz uzgoja. Nakon nekoliko generacija linija je postala dosljedno izdržljiva i brzorastuća, te je nazvana kiko.

Kiko koze izvezene su u Sjedinjene Američke Države tijekom 1990-ih, gdje su korištene i kao čistokrvna pasmina za meso i za križanje radi jačanja drugih mesnih linija. Uzgojne udruge u SAD-u i drugdje danas vode rodovnike kiko koza i evidenciju postotnih križanaca.

Kiko je krupna, dobro omišićena koza dubokog trupa i snažnih, uspravnih nogu prilagođenih dugom kretanju. Pasmina je selekcionirana prema funkcionalnosti, a ne prema ujednačenom izgledu, pa je varijacija u veličini i boji veća nego kod izložbenih pasmina. Sveukupno, riječ je o čvrstoj, atletskoj životinji.

Jarci nose masivne, zavinute rogove koji se šire prema van i natrag, a i koze imaju rogove, iako tanje. Glava je srednje duljine s budnim izrazom. Papci su obično tvrdi i rjeđe zahtijevaju obrezivanje nego kod koza koje se drže na mekšem tlu.

Runo i boje

Bijela je najčešća boja i bila je poželjna u ranom uzgojnom materijalu, no kiko koze dolaze i u kremastoj, riđoj, smeđoj, crnoj te u kombinacijama tih boja. Runo je prilično grubo i u toplim mjesecima prianja uz tijelo. U hladnijim klimama koze razvijaju gušće zimsko runo s nešto podlanke, koje odbacuju kad se zatopli.

Kiko koze su samostalne i oslanjaju se same na sebe, što proizlazi iz načina na koji su uzgajane. Same pasu i brste na velikim površinama, ostaju budne na opasnosti i brzo reagiraju. Koze su pažljive majke koje brane i odgajaju jariće uz malo pomoći.

Prema ljudima je pasmina uglavnom mirna, ali ne pretjerano privržena. Kiko koze koje redovito rukuju ljudi postaju poslušne i lako ih je premještati, dok su životinje odgajane na otvorenom opreznije prema strancima i teže ih je uhvatiti. Aktivne su i znatiželjne te ispituju ograde. Prema drugim kozama obično su društvene i uspostavljaju stabilan poredak u stadu. S drugom stokom dobro supostoje na zajedničkom pašnjaku. Nisu pasmina koja traži stalnu blizinu čovjeka, pa vlasnici koji žele blizak odnos trebaju rukovati njima često već od malih nogu.

Kiko je uzgojen tako da mu treba malo svakodnevne njege, no i dalje zahtijeva pravilno vođenje uzgoja. Osnovne potrebe su prostor za pašu i brst, čvrsta ograda, zaklon od ekstremnih vremenskih uvjeta i redovit zdravstveni program.

Njega dlake i papaka

• Povremeno iščetkajte kozu kako biste uklonili otpalu dlaku tijekom proljetnog linjanja.
• Provjeravajte papke svakih nekoliko mjeseci; papci kiko koza obično se dobro troše pa im treba manje obrezivanja nego pasminama koje se drže na mekšem tlu.
• Prilikom rukovanja pregledajte runo zbog krpelja, uši i kožnih problema.
• Rogove i eventualne ozljede držite čistima i pod nadzorom.

Kretanje

• Osigurajte otvoren pašnjak ili grmlje kako bi koze svakodnevno mogle hodati i tražiti hranu.
• Omogućite pristup grmlju i drvenastom raslinju, koje kiko koze radije biraju nego samu kratku travu.
• Koristite rotacijsku ispašu kako bi paša ostala svježa i smanjilo se opterećenje parazitima.
• Osigurajte prostor; koze u skučenom prostoru dosade se i mogu oštetiti ograde i obore.

Okoliš

Kiko koze bolje podnose vlagu, brdovit teren i hladnoću od mnogih drugih koza, no i dalje im je potreban suh zaklon bez propuha za zaštitu od kiše, vjetra i vrućine. Ograda mora biti visoka i čvrsta, jer je pasmina atletska i ispitivat će svaku slabu točku. Čista voda i minerali dostupni po volji trebaju biti stalno na raspolaganju.

Kiko je prije svega životinja koja sama traži hranu. Njezina prehrana treba se temeljiti na dobroj paši, brstu i sijenu, uz štedljivu upotrebu žitarica. Odrasle jedinke na kvalitetnoj paši često uopće ne trebaju žitarice, dok jarići u rastu, koze u kasnoj gravidnosti i koze koje doje mogu trebati dodatak. Uvijek osigurajte čistu vodu i minerale za koze dostupne po volji, jer koze imaju specifične potrebe za bakrom i selenom koje mineralne smjese za goveda ne zadovoljavaju.

Poslastice i dodaci prehrani

Manje količine mrkve, jabuka ili lisnatog grmlja sigurne su poslastice i korisne nagrade pri obučavanju. Rastresiti minerali i soda bikarbona dostupni po volji pomažu zdravlju buraga. U područjima sa slabijom zastupljenošću selena u tlu, slijedite savjete lokalnog veterinara o dodavanju selena i vitamina E, jer su štetni i manjak i višak.

Kiko je jedna od otpornijih pasmina koza jer je selekcionirana u teškim uvjetima, pri čemu su slabije jedinke uklanjane iz uzgoja. Pokazuje bolju otpornost na unutarnje parazite od mnogih koza i obično se jari bez pomoći. Unatoč tome nije imuna na uobičajene bolesti koza, a dobro vođenje uzgoja održava stado zdravim. Uz pravilnu njegu kiko obično živi 8 do 12 godina.

Preventivna njega

• Koristite analizu broja jaja parazita u izmetu kako biste tretirali protiv crijevnih nametnika samo kad je to potrebno, čime se čuva prirodna otpornost pasmine.
• Rotirajte pašnjake i izbjegavajte prepasivanje.
• Redovito cijepite, uključujući cjepivo protiv klostridijskih bolesti i tetanusa (CDT).
• Osigurajte minerale za koze dostupne po volji radi sprječavanja manjka bakra i selena.
• Obrezujte papke po potrebi i održavajte stelju suhom.

Jednostavan rasplod ključan je dio vrijednosti kiko koze. Koze dostižu spolnu zrelost s otprilike 7 do 12 mjeseci, no mnogi uzgajivači čekaju da koza bude bliže godini dana i dobro razvijena prije prvog pripusta. Jarci mogu biti plodni već s oko 5 do 7 mjeseci. Poput većine koza, kiko koze u umjerenim klimatskim područjima uglavnom su sezonski rasplodne, s izraženijim ciklusima u jesen.

Gravidnost traje otprilike 145 do 155 dana. Kiko koze poznate su po lakom jarenju i snažnom majčinskom instinktu, pa se obično jare i odgajaju jariće uz malo intervencije. Blizanci su uobičajeni, a neke koze odgoje i tri jarića. Jarići su snažni te brzo ustaju i počinju sisati, što odgovara nezahtjevnoj naravi pasmine. Mnogi uzgajivači odbijaju jariće od sise s oko 2 do 3 mjeseca, ovisno o rastu i paši. Odabir podmlatka prema istim svojstvima izdržljivosti održava liniju snažnom.