Alpska

Alpska koza velika je mliječna pasmina koja potječe iz francuskih i švicarskih Alpa. Ubraja se među najproduktivnije mliječne pasmine i dobro podnosi različite klimatske uvjete, pa je uzgajaju i mali obiteljski posjedi i veće komercijalne mljekare.

Alpska koza ima uspravan, budan stav tijela, uspravne uši te ravan ili blago udubljen profil glave. Odrasle životinje su visoke i imaju malo tjelesne masti jer se najveći dio energije iz hrane usmjerava u proizvodnju mlijeka, a ne u prirast mesa. Zdrava koza u punoj laktaciji obično daje nekoliko litara mlijeka dnevno, s umjerenim udjelom mliječne masti koji dobro odgovara preradi u sir.

Pasmina dolazi u mnogo boja i uzoraka dlake, a svaki uzorak ima svoje ime u matičnoj knjizi. Narav je uglavnom prijateljska i znatiželjna, a životinje su aktivne i rado istražuju okolinu u društvu svojih uzgajivača.

Kome odgovara alpska koza

Alpska koza odgovara uzgajivačima koji žele stabilnu i obilnu proizvodnju mlijeka te mogu kozi osigurati dovoljno prostora, društvo i svakodnevnu pažnju. Budući da je aktivna i znatiželjna, najbolje se snalazi uz sigurnu ogradu i prostor za brst. Alpske koze su stadne životinje i treba ih držati u društvu barem još jedne koze. Pogodne su za male poljoprivredne posjede, manje mljekare i obitelji spremne na mužnju dvaput dnevno tijekom laktacije.

Podrijetlo alpske koze seže do izdržljivih koza koje su se uzgajale u planinskim područjima Alpa, na prostoru Švicarske i susjedne Francuske. Stoljećima su te životinje odabirane tako da izdrže hladne zime, strm teren i promjenjivu ponudu hrane, a pritom i dalje daju mlijeko planinskim zajednicama.

S vremenom su uzgajivači birali najproduktivnije i najujednačenije životinje, pa su se razvile posebne linije unutar pasmine. Francuska alpska koza posebno je oplemenjena radi veće mliječnosti, a dopušten joj je širok raspon boja dlake umjesto jednog fiksnog uzorka.

Alpske koze uvezene su u Sjedinjene Države početkom dvadesetog stoljeća, a osobito je značajna skupina francuskih alpskih koza koja je stigla 1922. godine. Na temelju tih rodonačelnika američki uzgajivači su pasminu ustalili u Sjevernoj Americi, gdje je postala jedna od standardnih mliječnih pasmina koje priznaju uzgojne udruge koza.

Danas se alpska koza uzgaja u mnogo zemalja, i u komercijalne i u obiteljske svrhe proizvodnje mlijeka. Glas joj počiva na ujednačenoj proizvodnji, dugoj i izdašnoj laktaciji te sposobnosti da dobro uspijeva i u klimama vrlo različitima od rodnih planina.

Alpska koza ima koščat i profinjen izgled tipičan za mliječne pasmine. Trup je dug i vitak, s dubokim i širokim prsnim košem, ravnom linijom leđa te, kod koza, dobro pričvršćenim vimenom. Vrat je poprilično dug, uši stoje uspravno i usmjerene su prema naprijed, a profil glave je ravan ili blago udubljen. Rimski, odnosno konveksan nos smatra se manom pasmine.

Alpske koze po prirodi imaju rogove, iako se na uređenim farmama jaradi rogovi često uklanjaju u ranoj dobi. Javljaju se i rogate i bezroge životinje.

Dlaka i boje

Alpsku kozu dijelom određuje i raznolikost boja, pri čemu matična knjiga svaki uzorak posebno imenuje. Među najčešće ubrajamo Cou Blanc (bijela prednja, crna stražnja polovica tijela), Cou Noir (crna prednja, bijela stražnja polovica tijela), Chamoisee (smeđa ili riđa boja s crnim oznakama), Sundgau (crna boja s bijelim prugama na licu i na trbuhu) te Pied (pjegava ili šarena šara). Jednobojna bijela dlaka i uzorak tipičan za pasminu toggenburg nisu dopušteni. Dlaka je kratka i priljubljena uz tijelo, s nešto dužim resama uzduž leđa i stražnjih nogu.

Alpske koze su prijateljski nastrojene i vole društvo ljudi. Znatiželjne su i rado istražuju nove predmete, vrata i posude za hranu. Zbog toga su zabavne za promatranje, no isto tako lako pronađu slabu točku u ogradi i pobjegnu. U društvu obitelji obično su blage i strpljive čim upoznaju svoje uzgajivače, a često prate ljude po cijelom oboru.

Prema nepoznatim osobama alpska koza je obično oprezna, a ne plašljiva, i brzo se opusti uz mirno rukovanje i poneki zalogaj poslastice. Kao stadne životinje uspostavljaju jasnu hijerarhiju i mogu biti odlučne oko hranilice, pa koza koja se drži sama često postane nervozna i glasna.

Uz postupno upoznavanje uglavnom se dobro slažu s drugim kozama, ovcama i drugim domaćim životinjama. Jarci u tjeranju imaju izraženiji miris i nametljiviji su, pa im treba zaseban i siguran smještaj. Alpske koze umjereno se oglašavaju, uglavnom u vrijeme hranjenja ili kad su odvojene od stada, no ne meketaju bez prestanka.

Alpske koze su izdržljive i nisu zahtjevne za držanje, no zbog svoje veličine, aktivnosti i proizvodnje mlijeka trebaju dosljednu svakodnevnu njegu. Muzne koze treba musti prema stalnom rasporedu, obično dvaput dnevno, a vime i pribor za mužnju moraju ostati čisti.

Timarenje

• Povremeno očetkajte kozu kako biste uklonili otpalu dlaku i pregledali kožu na eventualne nametnike
• Papke obrezujte svakih 6 do 8 tjedana kako biste spriječili prerastanje i šepavost
• Tijekom uobičajenog rukovanja provjeravajte uši, oči i dlaku
• Održavajte čistoću oko vimena i repa, osobito kod koza u laktaciji

Kretanje

• Svakodnevno osigurajte pristup oboru ili pašnjaku radi brsta i kretanja
• Postavite kamenje, panjeve ili čvrste platforme za penjanje i igru
• Omogućite slobodan brst grmlja i šiblja gdje god je to moguće
• Držite barem jednu kozu za društvo kako bi ostale aktivne i mirne

Okoliš i smještaj

Zahvaljujući planinskom podrijetlu, alpske koze dobro podnose hladnoću, ali ne vole dugotrajnu vlagu. Osigurajte suho, prozračno sklonište bez propuha, s čistom prostirkom, a u toplijim krajevima i hlad. Ograda mora biti čvrsta i dovoljno visoka jer alpske koze ispituju granice prostora i mogu se popeti preko slabe ograde ili je proturati. Kad parenje nije planirano, jarce i koze držite odvojeno.

Osnova prehrane alpske koze je kabasta krma: paša, brst i kvalitetno sijeno. Koze su preživači i trebaju dugačka vlakna kako bi burag pravilno radio, stoga sijeno ili brst moraju biti stalno dostupni. Koze u laktaciji imaju povećane potrebe za energijom i bjelančevinama, pa im je uz kabastu krmu obično potreban i dodatak žitarica ili mliječnog koncentrata. Zasušene koze i jarci trebaju mnogo manje žitarica i mogu se ugojiti ako ih se prekomjerno hrani.

Poslastice i dodaci prehrani

Ponudite rastresitu mineralnu smjesu namijenjenu kozama, po volji, s dodatkom bakra i selena ako su tla u vašem kraju siromašna tim elementima. Čista, svježa voda mora biti stalno dostupna jer proizvodnja mlijeka brzo opada bez nje. Poslastice poput manjih količina voća, povrća ili šake žitarica prihvatljive su u umjerenim količinama, ali ne smiju zamijeniti kabastu krmu. Ponudite i sodu bikarbonu po volji, kako bi pomogla u puferiranju buraga.

Alpska koza je snažna i dugovječna pasmina. Uz kvalitetnu prehranu, suzbijanje parazita i redovitu njegu papaka, mnoge žive 12 do 18 godina, a produktivne koze često daju mlijeko kroz mnogo sezona. Većina zdravstvenih problema proizlazi iz načina držanja, a ne iz nasljednih bolesti, pri čemu su unutarnji paraziti daleko najčešća briga kod koza.

Preventivna njega

• Redoviti pregledi izmeta i FAMACHA ocjenjivanje kao smjernica za suzbijanje parazita
• Obrezivanje papaka svakih 6 do 8 tjedana
• Godišnje cijepljenje, primjerice CDT (protiv klostridijskih bolesti i tetanusa), prema savjetu veterinara
• Mineralna smjesa za koze s bakrom i selenom prilagođena lokalnom tlu
• Testiranje na CAE i druge bolesti stada prije uvođenja novih životinja
• Čist i suh smještaj te hranidba prilagođena radu buraga

Koze alpske pasmine spolno sazrijevaju oko 7 do 10 mjeseci, no mnogi uzgajivači čekaju da koza dobro naraste i dosegne barem oko 36 kg prije prvog pripusta. Pasmina je u većini područja sezonski poliestrična, s ciklusom tjeranja otprilike svakih 18 do 21 dan tijekom hladnije sezone parenja. Jarci mogu postati plodni već s nekoliko mjeseci starosti, stoga mlade mužjake treba na vrijeme odvojiti kako bi se izbjeglo neplanirano parenje.

Skotnost traje otprilike 145 do 155 dana, odnosno gotovo pet mjeseci. Obično se okote blizanci, a česti su i pojedinačni i trojni okoti. Dobro vođene koze mogu biti vrlo plodne. Koze se najčešće jare bez velike pomoći, no uzgajivač bi trebao biti prisutan u slučaju otežanog poroda.

Jarad ustaje i počinje sisati ubrzo nakon poroda, a u prvim satima života važan im je kolostrum. Na mliječnim farmama jarad može ostati uz majku ili se othranjuje na bočicu mlijekom ili zamjenskim mliječnim pripravkom. Odbijanje od sise obično se događa između 8. i 12. tjedna, kada jarad već pouzdano jede sijeno i žitarice. Nakon jarenja koza ulazi u laktaciju i muze se kroz dugu i izdašnu sezonu prije nego što je se zasuši pred sljedeći pripust.