Mješovite Pasmine Magarac

Magarac mesanac je domaci magarac ciji roditelji potjecu iz razlicitih pasmina, regionalnih tipova ili populacija, ili cije podrijetlo nije poznato. Vecina magaraca koji se uzgajaju sirom svijeta ne pripada nijednoj priznatoj pasmini. Razvijali su se kroz stoljeca neorganiziranog parenja, neformalnog krizanja regionalnih tipova i namjernih hibridizacija u radne ili komercijalne svrhe.

Magarci mesanci krecuci se od minijaturnih do velikih standardnih grla. Fizicke osobine i radna sposobnost odrazavaju raznolikost genetskog fonda iz kojeg potjecu. Mnogi su zbijene gradnje i sigurnog koraka, sto su svojstva naslijedjena iz vecine linija magaraca bez obzira na pasminu.

Koriste se kao tovarne i vucne zivotinje u dijelovima Afrike, Azije i Latinske Amerike. U Sjevernoj Americi i Europi drzavi su se uglavnom kao pratnja, za laki rad na manjim gospodarstvima i kao cuvari stoke. Bez obzira na namjenu, zahtijevaju redovitu njegu kopita, kontroliranu prehranu, skloniste i drustvo, jer su magarci drustvene zivotinje kojima ne odgovara zivot u izolaciji.

Komu odgovara

Magarci mesanci odgovaraju vlasnicima koji zele otporno, dugovjeko kopitarsko zivotinje za drustvo, laki rad na gospodarstvu ili upravljanje pasnjacima, bez troskova i oskudice koje prate registrirane pasmine. Buduci da osobine variraju, suradnja s iskusnim prodavateljem ili udrugom za spasavanje zivotinja pomaze pronaci zivotinju koja odgovara uvjetima vlasnika. Magarci bilo kojeg porijekla zahtijevaju visedesetljetnu posvecnost i nikada ih ne bi trebalo drzati bez barem jedne kopitarke ili odgovarajuce pratnje.

Magarci potjecu od africkoga divljeg magarca, domesticiranog u sjeveroistocnoj Africi otprilike prije 5.000 do 6.000 godina. Iz tog izvorista sirili su se trgovackim i migracijskim putevima prema Bliskome istoku, Mediteranu, Srednjoj Aziji, podsaharskoj Africi, a naposljetku i u Ameriku i drugdje. Kako su se populacije selile, krizale su se s lokalnim divljim ili feralnim populacijama magarca i s magarcima koje su donosile razlicite kulturne zajednice, stvarajuci regionalno razlicite tipove, a ne fiksirane pasmine u modernom smislu.

Vecinom povijesti domesticiranog magarca nije bilo maticnih knjiga, pasminski registara ni kontroliranih rodovnih zapisa. Zivotinje su se uzgajale prema lokalnim potrebama i dostupnom fondu. Gospodar u potrazi za robusnim tovarnim zivotinjama koristio bi bilo kojeg dostupnog jakna i zeticu, bez brige za dosljednost porijekla. Rezultat je, kroz tisuce godina, bila svjetska populacija magaraca koja je varirala po velicini, gradji i boji prema geografiji i namjeni, a ne prema uzgojnim linijama koje je oblikovao covjek.

Formalne pasmine magaraca, poput poitouskog iz Francuske, ragusanskog iz Italije ili andaluzijskog iz Spanjolske, pojavile su se tamo gdje su se odrzavale specificne regionalne populacije s odredjenom selekcijom prema velicini ili duzini dlake. Te pasmine ostale su manjina. Velika vecina procijenjenih 40 do 50 milijuna domacih magaraca koji danas zive ne pripada nijednoj priznatoj pasmini. Po definiciji, rijec je o mesancima ili krizancima.

U Sjevernu Ameriku magarci su stigli sa spanjolskim istraziivacima u sesnaestom stoljecu. Burosi, spanjolski izraz za manje radne magarce koje su doveli kolonizatori i rudari, podivljali su na americkom Zapadu i krizali se s kasnijim uvozima mediteranskog i europskog fonda. To mijesanje stvorilo je raznovrstan fond zivotinja koji se danas nalazi u americkim sklopostima i udrugama za spasavanje.

Tijekom dvadesetog stoljeca u Europi i Sjevernoj Americi porastao je interes za malim magarcima za drustvo. Uzgajivaci su birali sitne jedinke iz mijesanih populacija, uspostavivsi Minijaturnog mediteranskog magarca kao zasebnu pasminu. Veci standardni magarci i dalje su se uzgajali bez registracije u vecini radnih konteksta. Danas su magarci mesanci u bogatijim zemljama jednako cesto spasene zivotinje kao i namjenski uzgojene, sto odrazava padajucu potraznju za radnim zivotinjama i dugi zivotni vijek koji cini preseljenje uobicajenim.

Ne postoji utvrdjeni izgled magaraca mesanaca. Velicina se krece od ispod 91 cm do preko 152 cm visine grebena, ovisno o linijama iz kojih potjece pojedina jedinka. Unutar tog raspona gradja moze biti laka i finokostana ili teska i nalik tovarnome konju. Vecina magaraca, bez obzira na porijeklo, dijeli prepoznatljive osobine: duge usi, veliku glavu u odnosu na tijelo, uspravnu grivu koja ne pada ni na jednu stranu, te repcic s kistom na vrhu, slican govecjem, a ne gustom mahastom repu konja.

Boja dlake iznimno je varijabilna. Dorsalna pruga duz kicme i vodoravna pruga preko ramena, koje zajedno cine kriz, nalaze se na vecini sivo-crvenkastih i smecljih magaraca svih pasmina. Taj znak nije pasminski specifican i prisutan je cak i kod jedinki raznolikog ili nepoznatog porijekla.

Klase velicine

Magarci mesanci ponekad se neformalno grupiraju prema visini. Minijaturne jedinke stoje ispod 91 cm grebena. Standardni magarci nalaze se izmedju 91 i 137 cm. Veliki standardni prelaze 137 cm. Mammoth-tip zivotinja, uzgajan za proizvodnju mazga, moze doseci 142 cm ili vise. Odredjeni magarac mesanac moze se naci bilo gdje unutar tog raspona, a tjelesna tezina znatno varira unutar svake visinske klase ovisno o gustoci kosti i gradnji.

Magarci su kao vrsta inteligentni, oprezni i jako drustveni. Te se osobine dosljedno javljaju kod mesanaca neovisno o porijeklu. Najcesca bihevioralna osobina koju primjecuju iskusni vodici jest sklonost zaustavljanju i procjeni nepoznate situacije prije nastavka. To se cesto pogresno tumaci kao tvrdoglavost, ali zapravo odrazava istinsku procjenu rizika. Magarac koji vjeruje svom vodicu i koji je treniran mirnim, dosljednim metodama prolazit ce kroz nove situacije s puno manje oklijevanja od onog koji nije.

Naklonost prema poznatim osobama cesta je u dobro tretiranim zivotinjama. Magarci koji imaju redovit pozitivan kontakt s ljudima cesto traze paznju i uzivaju u ceskanju i cetkovanju. Lose tretirane ili zanemarene zivotinje mogu biti plasljive ili ih je tesko pribliziti, ali su takva ponasanja stecena, a ne urodjena.

S drugim zivotinjama magarci mesanci uglavnom se dobro slazu s drugim magarcima, konjima, kozama i ovcama, ali mogu tjerati pse ili grabezljivce slicne lisici, sto ih cini korisnima kao cuvare stoke. Individualna tolerancija prema psima varira i ovisi o ranoj izlozenosti.

Neki magarci pokazuju jace vezivanje uz odredjenu pratnju i postaju vidljivo uznemireni kada su razdvojeni. To je normalno ponasanje magaraca i treba ga uzeti u obzir pri kupnji, premjestanju ili prodaji pojedinih zivotinja.

Magarci mesanci izdrzljive su zivotinje i uglavnom su jednostavni za uzgoj kada su zadovoljene njihove temeljne potrebe. Te se potrebe u nekim bitnim pogledima razlikuju od konjskih. Magarci potjecu iz suhih sredina i njihova dlaka ne odbija vlagu ucinkovito, pa je suho skloniste magarcima vaznije nego vecini pasmina konja. Takodjer su skloniji pretilosti na bogatim pasnjacima jer njihov probavni sustav ucinkovito izvlaci hranjive tvari iz rijetke, vlaknaste krmne biljke.

Skloniste i okolis

Magarci moraju imati pristup suhom sklonosti u svako doba, ne samo zimi. Odgovarat ce trostrana nadstresnica ili stajska boks, ali unutrasnjost mora ostati suha, jer produljeni mokri uvjeti dovode do problema s kopitima i kozom. Ograda mora biti prikladna za magarce: magarci su znatizeljna i uporna zivotinja, a bodljikava zica predstavlja opasnost od ozljeda. Sigurno ogradjeni pados ili pasnjak s pratnjom standardni su minimum.

Ceskanje

Redovito ceskanje uklanja prljavstinu i raspadajucu dlaku te omogucuje pregled koznih problema, rana i parazita. Magarci mesanci mogu imati gustu zimsku dlaku nego neke cistokrvne pasmine, a linjanje u proljece traje. U tom je razdoblju potrebno cesce ceskanje. Kopita treba pregledavati pri svakom sesiji ceskanja zbog natrpane prljavstine, truleznице ili abnormalnog rasta izmedju posjeta potkivaca.

Magarci su evoluirali da prezive na rijetkoj, suhoj, vlaknastoj vegetaciji. Njihov probavni sustav iznimno je ucinkovit u izvlacenju energije iz krmiva niske kakvoce. To je jedna od njihovih najvecih prednosti kao radne zivotinje u marginalnim sredinama, ali postaje problem kada magarci imaju pristup bogatim umjerenim pasnjacima ili zitu. Pretilost se brzo razvija i glavni je uzrok laminitisa, hiperlipiemije i opterecenja zglobova u domacih magaraca.

Prehrana vecine magaraca mesanaca u Sjevernoj Americi ili Europi treba se temeljiti na cistoj suhoj travi ili jecemsoj slami. Pristup bujnim pasnjacima treba biti ogranicen ili se koristiti kolicac za ispasu. Zito i krmiva na bazi zitarica uglavnom nisu potrebna i treba ih izbjegavati osim ako veterinar ili nutricionist za kopitare nije identificirao specificni nedostatak ili potrebu.

Voda, minerali i poslastice

Svjeza, cista voda mora biti dostupna u svako doba. Magarci piju manje od konja po jedinici tjelesne tezine, ali ipak zahtijevaju stalan pristup, a dehidracija povecava rizik od kolika. Lizalica soli ili mineralnih tvari po zelji osigurava natrij i mikroelemente koji nisu uvijek prisutni u sijenu. Poslastice trebaju biti povremene i s malo secera: mala krica mrkve ili sacula sijena dobro funkcioniraju. Rezovi jabuke i vocini bogati secerom trebaju biti ograniceni. Poslastice s dodanom melasom ili zitom nisu prikladne.

Magarci kao vrsta dobro skrivaju bolest. U divljini, pokazivanje slabosti privlaci grabezljivce, pa magarci suzbijaju bihevioralne znakove boli ili bolesti dok stanje nije odmaklo. Vlasnici moraju poznavati normalne obrasce prehrane, pijenja, kretanja i drzanja tijela svoje zivotinje kako bi rano prepoznali suptilne promjene. Magarac koji stoji odvojen od pratnje, gubi tek ili pokazuje izmijenjene izmete zahtijeva pozornost.

Magarci mesanci imaju korist od siroko raznolikog genskog fonda koji moze smanjiti prisutnost nekih nasljednih poremecaja koji se javljaju u uzko uzgojenim linijama. Ipak, i dalje su podlozni stanjima uzrokovana njegom koja utjecu na sve domace magarce.

Preventivna njega

• Posjeti potkivaca svakih 6 do 10 tjedana, tijekom cijele godine
• Godisnji ili polugodisnj i dentalni pregledi
• Program cijepljenja dogovoren s veterinarom i prilagodjen lokalnom riziku od bolesti
• Upravljanje parazitima temeljeno na prebrojavanju jaja u izmetu, a ne sustavno odrstvavanje
• Ocjenjivanje tjelesne kondicije najmanje jedanput mjescno kako bi se rano uocio prirast tezine
• Karantena svih novopristiglih zivotinja 3 do 4 tjedna prije mijesanja s postojecim grlima
• Hitna veterinarska konzultacija ako magarac prestane jesti, pokazuje sepavost ili se ponasa neobicno

Magarci mesanci su inteligentni i podlozni dresuri. Sustavno uce nove zadatke i dobro zadrzavaju nauceno, ponekad bolje od konja. Kljucna razlika u radu s magarcem naspram konja jest magarceva samozastitna opreznost. Konjevi prvi instinkt pod pritiskom cesto je bijeg; magarcev prvi instinkt je zamrzavanje i procjena. To znaci da gurkanje magarca kroz zadatak koji ne razumije ili ga plasi obicno dovodi do zastoja umjesto rezultata.

Gradnja povjerenja prije postavljanja ikakvih zahtjeva pocetna je tocka. Provodjenje vremena uz zivotinju, tiho kretanje i predvidivost svake interakcije omogucuju magarcu da naui kako vodic nije prijetnja. Iz tog temelja dresura napreduje pozitivnim potkrepljivanjem: nagradzivanjem zeljenog ponasanja malom poslasticom, ceskanjem po omiljenom mjestu ili mirnom pohvalom, te razlaganjem svakog zadatka na male korake kako zivotinja rijetko bila u situaciji odbijanja.

Temeljne vvjestine rukovanja koje svaki magarac treba ukljucuju prihvacanje oglavnika, vodjenje bez povlacenja, mirno stajanje privezanog i toleranciju rukovanja kopitima sva cetiri kopyta. Te vvjestine treba utvrditi rano i odrzavati redovitom praksom. Magarci koji se koriste za nosenje tereta ili vucni rad trebaju desenzibilizaciju na opremu, buku i neravni teren, sto je najboije raditi postupno prije postavljanja radnih zahtjeva.

Magarci mesanci variraju u podloznosti dresuri ovisno o svojoj povijesti. Zivotinja s povijescu zanemarivanja ili grubog rukovanja zahtijeva vise strpljenja za gradnju povjerenja nego ona koja je bila dobro tretirana od rodjenja. Vecina reagira uz dovoljno vremena.

Osnovna sekvenca dresure

1. Priblizavanje, dodir i prihvacanje oglavnika prije uvodjenj a ikakvog zadatka
2. Vodjenje na opustenoj uzici bez povlacenja ili zastajkivanja
3. Mirno stajanje privezanog kroz postupno dulja razdoblja
4. Rukovanje kopitima: podizanje sva cetiri kopyta i njihovo mirno drzanje
5. Utovari u prikolicu ili vozilo ako je potreban prijevoz
6. Upoznavanje s opremom (tovarno sedlo, jaram ili zaprege) u fazama s pozitivnim potkrepljivanjem
7. Rad na tlu u razlicitim okruzenjima za gradnju samopouzdanja izvan domaceg padosa

Vecina magaraca mesanaca koji danas zive nastala je iz neupravljivog ili labavo upravljanog razmnozavanja, a ne iz namjernih uzgojnih programa. Jedan dio je takodjer rezultat namjernog krizanja regionalnih tipova radi dobivanja zivotinja prikladnih za specificni rad, preferencije velicine ili trzisnu potraznju.

Uzgoj bilo kojeg magarca zahtijeva razmatranje dugotrajne posvecnosti. Zerice (zenke) su breze otprilike 11 do 14 mjeseci, sto je dulja breznost od konjske i jedna od najduzih medju domacim stokom. Jedan prizdet normalan je ishod; blizanci se javljaju ali su rijetki i nose visok rizik i za oba prizdeteta i za zericu.

Zerice dostizu spolnu zrelost oko godinu dana, ali ne bi trebalo uzgajati dok nemaju najmanje dvije do tri godine i nisu fizicki zrele. Rani uzgoj nezrelih zerica povecava komplikacije i moze kompromitirati dugotrajno zdravlje zerice. Jakni (neopekceni muzjaci) obicno su plodni od 12 do 14 mjeseci i trebaju biti odvojeni od zerica osim kada je uzgoj planiran, jer ce se pariti visestruko ako im se da pristup.

Cesto namjerno krizanje jest uzgoj magarca s kobylom radi dobivanja mazge (jakn krizana s kobylom) ili hinija (pastuh krizana sa zericom). Oboje su sterilni i ne razmnozavaju se. Mazge su posebno cijenjene kao radne zivotinje zbog snage, izdrzljivosti i sigurnog koraka. Osobine mazgi ovise o pasmini i velicini obaju roditelja, sto objasnjava zasto su povijesno veliki mammoth jakni krizani s teznim kobylama radi dobivanja velikih teznih mazgi.

Vlasnicima koji ne namjeravaju uzgajati, kastracija jakna uklanja reproduktivno ponasanje i olaksava upravljanje muzjacima. Kastrirani muzjaci, zvani ujakirani ili geldinzi, uglavnom su smireniji i mogu se smjestiti s drugim zivotinjama bez potrebe za upravljanjem odvajanjem koje zahtijevaju neopekceni jakni.