Škotski terijer

Škotski terijer je mali, zbijeni terijer uzgojen u škotskom gorju za lov na štetočine i divljač koja živi u jazbinama, poput štakora, lisica i jazavaca. Kratke noge, duga glava i tvrda, oštra dlaka daju mu profil koji se prepoznaje na prvi pogled. Većina ljudi zamišlja crnu inačicu, no pasmina dolazi i u pšeničnoj i tigrastoj boji.

Karakter odgovara građi. Škotski terijer je samouvjeren, budan i neovisan, sa čvrstim stavom o tome kako bi njegov dan trebao izgledati. Blisko se veže uz svoju obitelj i najčvršće se privije uz jednu ili dvije osobe. Prema strancima je suzdržan, a ne prijateljski nastrojen, što je za pasminu uobičajeno i nije mana.

Riječ je o malom psu s velikom terijerskom osobnošću. Hrabar je, ponekad tvrdoglav i rijetko nametljiv. Vlasnici često opisuju život sa škotskim terijerom kao život sa cimerom koji ima čvrste navike.

Kome ova pasmina odgovara

Škotski terijer odgovara vlasniku koji želi malog psa s karakterom i ne očekuje stalno maženje. Prilagođava se i stanovima i kućama jer su mu potrebe za kretanjem umjerene. Najbolje mu je s ljudima koji uživaju u psu s vlastitim mišljenjem i koji će ostati dosljedni u obuci. Kućanstva s vrlo malim ljubimcima poput kunića ili hrčaka trebaju dobro planirati jer pasmina zadržava jak lovni nagon.

Škotski terijer potječe od izdržljivih terijera škotskog gorja, gdje su seljaci i lovočuvari koristili žilave kratkonoge pse za suzbijanje štakora te za tjeranje lisica i jazavaca iz jazbina. Tijekom većeg dijela svoje rane povijesti to je ime obuhvaćalo nekoliko oštrodlakih gorskih terijera koji još nisu bili razdvojeni u pasmine kakve danas poznajemo.

Tijekom 19. stoljeća uzgajivači u Škotskoj počeli su razlikovati pojedine lokalne terijere. Psi koji su postali škotski terijer, zapadnoškotski bijeli terijer, cairn terijer i skye terijer dijele korijene u istoj toj regionalnoj populaciji. Sporovi oko tipa i imenovanja bili su česti dok su ljubitelji radili na usaglašavanju dosljednog standarda.

Pisani standard pasmine za škotskog terijera sastavljen je osamdesetih godina 19. stoljeća, a pasmina se u tom desetljeću izlagala i bilježila kao zaseban tip u Britaniji. Odatle se proširila u Sjevernu Ameriku, gdje ju je Američki kinološki savez registrirao 1885. godine.

Škotski terijer postao je nadaleko poznat u 20. stoljeću, čemu je dijelom pridonio njegov pojavak u popularnoj kulturi i uloga pratitelja javnih osoba. Ostaje prepoznatljiva i ustaljena pasmina diljem svijeta, iako se danas mnogo češće drži kao pratitelj nego kao radni lovac na štakore.

Škotski terijer ima zdepasto, nisko postavljeno tijelo na kratkim, čvrstim nogama. Glava djeluje duga u odnosu na psa, s plosnatom lubanjom, snažnom njuškom te izraženom bradom i obrvama koje tvore duže dlačne resice. Uši su male, šiljaste i nose se uspravno, a rep je kratak i uzdignut. Cjelokupni obris je uglat i po silueti nepogrešiv.

Dlaka i boje

Dlaka je obilježje po kojem se pasmina prepoznaje. Vanjski sloj je tvrd i otporan na vremenske uvjete, dok je poddlaka meka i izolirajuća, spoj koji je odgovarao hladnom i vlažnom zavičaju pasmine. Crna je najčešća boja i ona s kojom većina ljudi povezuje pasminu, no pšenična ide od blijedožute slame do svijetlosmeđe, a tigrasta obuhvaća mješavinu tamnih pruga preko svjetlije podloge. Izložbena dlaka održava se ručnim čupanjem (trimingom), čime se čuva oštra tekstura; mnogi vlasnici kućnih ljubimaca radije je šišaju, što s vremenom omekšava dlaku.

Škotski terijer je odan i privržen svom kućanstvu, uz dostojanstven i suzdržan način ponašanja. Najčvršće se veže uz jednu ili dvije osobe i naklonost pokazuje postojano, a ne pretjerano. Unutar obitelji zna biti razigran i dobre volje, no nije pas koji traži stalnu pažnju.

Prema strancima je oprezan i budan. Ta suzdržanost čini ga sposobnim psom za uzbunu jer će najaviti posjetitelje, no nije bezrazložno sumnjičav. Rana i redovita socijalizacija pomaže škotskom terijeru da ostane pristojan prema novim ljudima, a ne oštar.

S drugim životinjama slika je različita. Mnogi škotski terijeri podnose pse s kojima su odrasli, no pasmina zna biti odlučna prema nepoznatim psima i nosi jak lovni nagon prema malim životinjama. Dovoljno je neovisan i tvrdoglav da će iskušavati granice, pa vlasnicima trebaju strpljenje i dosljednost, a ne sila.

Njega dlake

• Četkajte oštru dlaku dva ili tri puta tjedno kako biste spriječili čvorove, s posebnom pažnjom na bradu, noge i resice na trbuhu
• Nekoliko puta godišnje ručno počupajte (trimirajte) dlaku kako biste zadržali pravilnu teksturu, ili je šišajte ako želite manje održavanja (šišanje omekšava dlaku)
• Očistite bradu nakon obroka jer u njoj ostaju hrana i voda
• Podrezujte nokte svakih nekoliko tjedana i provjeravajte uši na vosak i nečistoće
• Kupajte psa samo kad je potrebno jer često kupanje omekšava oštru dlaku

Kretanje

• Osigurajte 30 do 60 minuta aktivnosti dnevno kroz jednu ili dvije šetnje
• Dodajte kratke igre te igre traganja ili kopanja kako biste zadovoljili terijerske nagone
• Držite psa na povodcu ili u ograđenom prostoru jer će jurcati za malim životinjama i zanemariti dozivanje kad se usredotoči
• Izbjegavajte preopterećenje na vrućini jer gusta dlaka zadržava toplinu

Okruženje

Škotski terijer dobro se prilagođava stanovima i kućama sve dok su mu zadovoljene potrebe za kretanjem i njegom dlake. Vatreni je kopač, pa nenadzirano vrijeme u vrtu može oštetiti gredice i stvoriti izlaze za bijeg ispod ograde. Pasmina bolje podnosi samoću od mnogih pasa pratitelja, no i dalje treba društvo i mentalnu zaokupljenost veći dio dana.

Hranite psa potpunom, uravnoteženom hranom prilagođenom maloj veličini škotskog terijera i njegovoj životnoj dobi. Budući da je pasmina zbijena i sklona debljanju, obroke treba odmjeravati, a ne davati hranu po volji, te poslastice pribrojiti dnevnom unosu. Odaberite formulu s kvalitetnim proteinima koji podupiru mišiće na njegovoj čvrstoj građi, a dnevnu količinu podijelite na obroke radi lakše probave i manje prosjačenja.

Poslastice i dodaci prehrani

Poslastice koristite za obuku u malim komadima i držite ih ispod otprilike 10 posto dnevnih kalorija. Većini škotskih terijera na potpunoj prehrani ne trebaju dodatni pripravci; dodatke za zglobove, kožu ili druge dajte samo po savjetu veterinara. Osigurajte svježu vodu u svako doba i obrišite bradu nakon pijenja kako bi njuška ostala čista.

Škotski terijer je općenito čvrsta mala pasmina s tipičnim životnim vijekom od 11 do 13 godina. Kao i mnogi pasminski psi, ima niz stanja koja se češće javljaju unutar pasmine, od kojih su neka nasljedna. Kupnja od uzgajivača koji zdravstveno testiraju svoja grla i redovita veterinarska skrb najbolji su načini za smanjenje rizika.

Preventivna skrb

• Održavajte osnovna cijepljenja i zaštitu od nametnika ažurnima
• Dogovarajte godišnje preglede, a za starije pse dvaput godišnje
• Redovito perite zube i po preporuci dogovorite profesionalno čišćenje zubi
• Pratite težinu jer višak kilograma opterećuje zglobove i leđa
• Odmah prijavite bilo kakvu krv u mokraći ili promjenu u mokrenju s obzirom na rizik pasmine od raka mokraćnog mjehura

Škotski terijer je inteligentan i brzo uči kada vidi razlog za suradnju, no njegova neovisnost i tvrdoglava crta znače da neće raditi samo da bi udovoljio. Obuka traži strpljenje i dosljednost. Oštre ispravke obično ga navode da se ukopa, dok jasna pravila i nagrađivanje ishoda daju daleko bolje rezultate. Neka seanse budu kratke i raznolike jer dosadni škotski terijer brzo gubi zanimanje. Dozivanje je poseban izazov kad prevlada lovni nagon, pa slobodu bez povodca treba ograničiti na sigurne prostore.

Osnove

1. Rano započnite socijalizaciju, izlažući štene ljudima, psima i svakodnevnim situacijama
2. Naučite psa da reagira na ime i uspostavite pažnju prije dodavanja naredbi
3. Gradite osnovne naredbe jednu po jednu: sjedni, lezi, ostani i dođi
4. Vježbajte dozivanje na dugom povodcu u ograđenom prostoru prije nego mu povjerite slobodu bez povodca
5. Potkrepljujte mirno ponašanje u prisutnosti posjetitelja kako biste upravljali opreznošću pasmine
6. Neka seanse traju oko pet do deset minuta i završite ih uspjehom

Odgovoran uzgoj škotskih terijera počinje zdravstveno testiranim roditeljima jer je nekoliko stanja u pasmini nasljedno. Ženke se u pravilu pare tek kada su tjelesno zrele i prošle odgovarajuće pretrage, obično od oko dvije godine starosti. Trajanje gravidnosti kod pasa iznosi oko 63 dana. Legla su najčešće mala, a novorođeni štenci prvih tjedana potpuno ovise o majci za toplinu i hranjenje.

Odvikavanje od sisanja obično počinje oko trećeg do četvrtog tjedna kad štenci prelaze na krutu hranu, a ostaju s majkom i braćom po leglu barem do osmog tjedna kako bi usvojili rane društvene vještine. To razdoblje je važno za pasminu koja zna biti suzdržana, pa dobri uzgajivači često rukuju štencima i izlažu ih uobičajenim kućanskim prizorima i zvukovima. Zbog stanja poput von Willebrandove bolesti i rizika pasmine od raka mokraćnog mjehura, uzgojne odluke trebaju uzeti u obzir rezultate DNK testova i obiteljsku zdravstvenu povijest, a budući vlasnici trebaju od uzgajivača tražiti dokumentaciju.

Kako registrirati psa pasmine Škotski terijer u Hrvatskoj

Vaš pas pasmine Škotski terijer može već danas dobiti besplatan profil u registru United Pet Cluba, s mikročipom ili bez njega. Profil povezuje vaš telefon i adresu s podacima psa, a upravo ta veza pretvara skeniranje u skloništu u poziv vama. Registrirajte psa u nekoliko minuta; profil ostaje besplatan doživotno.

Petnaest znamenki pod kožom psa pasmine Škotski terijer pokazuje na vas tek kad to kaže registar. Neka kaže besplatno: zapis kod United Pet Cluba nikad ne istječe, prima svaku marku čipa, a svaka promjena podataka je besplatna. Registracija mikročipa prvo, račun odmah zatim.