Cane Corso

Cane Corso je veliki radni pas podrijetlom iz Italije, jedan od nekoliko tipova mastifa razvijenih na Apeninskom poluotoku. Mužjaci dosežu visinu od 63,5 do 69,8 cm u grebenu i teže otprilike 45 do 50 kg, dok su ženke nešto manje. Pasma ima mišićavu građu, široku glavu i kratku, gustu dlaku.

Ime dolazi od latinske riječi cohors, što znači čuvar ili zaštitnik. Pasma je stoljećima radila na farmama i imanjima gdje je čuvala imovinu i stoku te pomagala pri rukovanju većim životinjama. Ta povijest vidljiva je u suvremenom psu: samouvjeren, pozoran i duboko vezan uz ljude s kojima živi.

Cane Corso je kod kuće miran i staložen, no budno reagira na sve neobično. Inteligentan je i pogodan za dresuru, ali zbog svoje veličine i zaštitarskog nagona traži vlasnika koji može osigurati dosljednu strukturu i rano socijaliziranje.

Komu odgovara

Cane Corso odgovara iskusnom vlasniku koji se može posvetiti svakodnevnoj tjelovježbi, kontinuiranoj dresuri i dosljednom vodstvu. Najsretniji je u domu sa sigurnom ogradom i dovoljno prostora za kretanje velikog psa. Manje je prikladan za prve vlasnike pasa ili kućanstva koja ne mogu nadzirati kontakt s posjetiteljima i drugim životinjama.

Cane Corso vuče korijene od radnih mastifa drevne Italije. Ti se psi uglavnom dovode u vezu s canis pugnaxom kojeg je koristila rimska vojska, te s brojnom porodicom mastifa koja se proširila Mediteranom. Nakon rimskog razdoblja psi su se prilagodili seoskom životu: čuvali su farme, tjerali stoku i pomagali u lovu na krupnu divljač poput divlje svinje.

Stoljeće za stoljećem pasma je ostajala regionalna radna životinja, najraširenija u južnoj Italiji, osobito u Apuliji i okolnim krajevima. Njezino preživljavanje ovisilo je o korisnosti na farmama, a ne o nekom formalnom registru, pa se razvijala kao funkcionalni čuvar, a ne kao izložbena pasma.

Mehanizacija poljoprivrede i poremećaji dvadesetog stoljeća smanjili su potrebu za čuvarima farmi, a Cane Corso je rapidno nestajao. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća pasma je bila na rubu izumiranja. Skupina talijanskih entuzijasta, uključujući uzgajivače vezane uz Giovannija Bonattija i Societý Amatori Cane Corso, osnovanog 1983. godine, pronašla je preostale pse i pokrenula organiziran oporavak.

Talijanski kinološki savez ENCI prepoznao je pasmu 1994. godine, a Fédération Cynologique Internationale (FCI) 2007. godine. Američki kinološki savez (AKC) priznat je Cane Corso 2010. Iz gotovo izumrlog farmskog psa pasma je postala etablirana, uzgojena i kao čuvar i kao pas pratilac. U Hrvatskoj pasmu registrira Hrvatski kinološki savez (HKS), koji djeluje u okviru FCI-ja.

Cane Corso je veliki, atletski mastif građen za snagu, a ne za volumen. Tijelo je neznatno duže nego što je visoko, s teškom koštanom strukturom, dubokim prsištem i vidljivom muskulaturom. Glava je široka s izraženim prijelomom (stopom), a njuška je široka i otprilike kvadratna. Izraz je budan i ozbiljan.

Uši su prirodno spuštene i leže blizu obraza. U nekim je regijama bila uobičajena kupiracija ušiju, no taj je zahvat u nizu zemalja ograničen ili zabranjen. Rep je visoko nasađen i ponegdje se kupira gdje to zakon dopušta.

Dlaka i boje

Dlaka je kratka i gusta, priliježe uz tijelo, a laki poddlak gusći postaje u hladnijem vremenu. Prihvaćene boje uključuju crnu, razne nijanse žutosmeđe i crvene te sivu, koja se često naziva plavom. Prugasti uzorci javljaju se na žutosmeđoj ili sivoj podlozi. Žutosmeđi i crveni psi obično imaju tamnu masku na njušci. Manje bijele oznake na prsištu, grlu, prstima ili bradi česte su i uglavnom prihvaćene.

Cane Corso je privržen svojoj obitelji i gradi čvrstu vezu s ljudima s kojima živi. Kod kuće je obično miran i tih, zadovoljan ako je blizu vlasnika. Iznimno je pažljiv i sklone je nadgledati kućanstvo bez posebnog poticaja.

Prema strancima je pasma prirodno suzdržana i oprezna. Ne privikava se brzo na ljude koje ne poznaje, što rano i redovito socijaliziranje čini neophodnim kako bi pas naučio razliku između normalnog posjetitelja i stvarne prijetnje. Uz djecu iz vlastite obitelji može biti nježan i strpljiv, no zbog veličine interakcije s malom djecom treba nadzirati.

Prema drugim psima i životinjama Cane Corso može biti teritorijalan, a neki primjerci pokazuju agresiju prema psima istog spola. Odrastanje uz druge kućne ljubimce i pažljivo uvođenje novih životinja smanjuje sukobe. Ovo je samopouzdana pasma jake volje koja treba vlasnika koji postavlja jasne i dosljedne granice.

Njega dlake

• Kratku dlaku četkajte jednom tjedno gumenom rukavičkom ili prirodnom četkom; češće za vrijeme sezonskog linjanja.
• Kupajte psa svaka jedan do dva mjeseca, ili kad se zaprlja.
• Šišajte kandže svakih tri do četiri tjedna.
• Redovito provjeravajte i čistite uši, osobito kod pasa sa spuštenim ušima, kako biste smanjili rizik od infekcije.
• Perite zube nekoliko puta tjedno.

Tjelovježba

• Osigurajte najmanje sat vremena aktivnosti dnevno, podijeljeno na šetnje i igru.
• Uključite strukturirane aktivnosti poput dresure, igara njuhom ili kontroliranog donošenja.
• Koristite sigurno ograđen prostor za slobodno kretanje; ovo je velik, snažan pas koji ne bi trebao lutati.
• Izbjegavajte naporne, ponavljajuće vježbe za rastuće štence kako biste zaštitili zglobove u razvoju.

Životni prostor

Cane Corso je najprikladniji za dom sa sigurnom ogradom i dovoljno mjesta za kretanje. Podnosi umjerenu klimu, ali kratka dlaka pruža ograničenu zaštitu pri hladnom vremenu, a teška građa ga čini sklonijim pregrijavanju, pa ga treba pažljivo pratiti po vrućini. Čvrsto je vezan uz ljude i ne podnosi dobro dulja samoća.

Hranite potpunom, uravnoteženom hranom namijenjenom velikim ili divovskim pasmama. Odrasli psi obično dobro podnose oko 4 do 8 šalica kvalitetne suhe hrane dnevno, podijeljeno u dva obroka, pri čemu točna količina ovisi o dobi, težini i razini aktivnosti. Podjela dnevnog obroka na dva umjesto jednog velikog obroka preporučuje se za pasme s dubokim prsištem jer se tako smanjuje rizik od torzije želuca.

Štenci trebaju hranu za velike pasme koja podupire spor, stalan rast. Hranjenje za brzi rast opterećuje zglobove u razvoju i treba ga izbjegavati. Uvijek imajte svježu vodu na raspolaganju, a hranu odmjerite umjesto slobodnog hranjenja kako biste održali vitku tjelesnu kondiciju.

Poslastice i dodaci prehrani

Poslastice ograničite na oko deset posto dnevnih kalorija kako biste spriječili debljanje ove velike pasme. Neki vlasnici koriste dodatke za zglobove poput glukozamina i kondroitina uzimajući u obzir sklonost pasme problemima s kukovima i laktovima, ali svaki dodatak uvodite tek nakon savjetovanja s veterinarom.

Cane Corso je uglavnom zdrava pasma, ali kao i većina velikih mastifa ima relativno kratak životni vijek od oko 9 do 12 godina i nosi nekoliko zdravstvenih rizika vezanih uz pasmu. Odgovorni uzgajivači provjeravaju svoje pse na ortopedska i druga nasljedna stanja, a potencijalni vlasnici trebali bi tražiti uvid u rezultate zdravstvenih testova roditelja.

Preventivna skrb

• Redovito cijepite i provodite zaštitu od nametnika.
• Planirajte godišnje veterinarske preglede, a za seniore dva puta godišnje.
• Održavajte vitku tjelesnu masu kako biste smanjili opterećenje zglobova.
• Hranite odmjerenim obrocima i izbjegavajte naporan tjelesni napor neposredno nakon jela kako biste smanjili rizik od torzije.
• Kupujte od uzgajivača koji testiraju na displaziju kukova, laktova, bolesti srca i očne poremećaje.

Cane Corso je inteligentan i sposoban brzo učiti, ali je ujedno samostalan i samopouzdan, pa treba vlasnika koji dresiara s dosljednošću i jasnim očekivanjima. Traži stabilno vodstvo i može postati teško upravljiv ako su pravila nedosljedna. Zbog veličine i zaštitarskog karaktera dresura i socijalizacija trebaju početi u štenačkoj dobi i nastaviti se kroz odraslu dob.

Rano izlažite psa raznovrsnim ljudima, mjestima i životinjama kako bi naučio ostati miran u novim situacijama. Neka vježbe budu kratke i usredotočene, a pouzdane reakcije na osnovne naredbe gradite prije prelaska na naprednije sadržaje.

Osnove

1. Uspostavite odgovor na ime i pouzdan povratak na poziv.
2. Naučite pas sjediti, leći i ostati kao temeljne naredbe.
3. Dresuru hoda na povodcu na labavoj uzici počnite rano, dok pas još nije dostigao punu težinu.
4. Vježbajte mirno dočekivanje posjetitelja kako bi pas naučio smirivati se u njihovoj prisutnosti.
5. Dodajte strukturirane zadatke ili dresurne vježbe kako biste zaposlili um.

Cane Corsi dosežu tjelesnu i bihevioralnu zrelost sporije od manjih pasmi, a mnogi uzgajivači čekaju dok psu ne navrše oko dvije godine prije parenja kako bi se mogli završiti zdravstveni testovi, uključujući procjenu kukova i laktova. Oba roditelja trebaju biti testirana na poznata nasljedna stanja pasme prije svakog parenja.

Graviditet traje oko 63 dana, kao i kod ostalih pasa. Legla obično broje šest do osam štenaca, iako se javljaju i veća legla. Budući da je pasma velika i štenci brzo rastu, kujica treba dobru prehranu tijekom graviditeta i dojenja, a uzgajivač treba biti spreman asistirati pri porodu.

Rano rukovanje i socijalizacija štenaca važni su za zaštitarsku pasmu. Dobro vođeni uzgojni programi počinju s blagim izlaganjem štenaca ljudima, zvukovima i podlogama već u prvim tjednima i smještaju ih u domove koji su pripremljeni za velikog, zaštitarskog psa.

Kako registrirati psa pasmine Cane Corso u Hrvatskoj

Krenite od kartice: ime psa pasmine Cane Corso, datum rođenja, oštra fotografija i vaš telefon, spremljeni odjednom. Profil vrijedi cijeli pseći život i ništa ne košta, a broj čipa upisuje se bilo kada. Registracija psa radi s čipom i bez njega.

Petnaest znamenki pod kožom psa pasmine Cane Corso pokazuje na vas tek kad to kaže registar. Neka kaže besplatno: zapis kod United Pet Cluba nikad ne istječe, prima svaku marku čipa, a svaka promjena podataka je besplatna. Registracija mikročipa prvo, račun odmah zatim.