Border terijer

Border terijer je mali, čvrst radni terijer nastao u pograničnom kraju između Engleske i Škotske. Uzgojen je da prati goniče kada lovac jaše na konju, a potom da uđe u zemlju za lisicom, pa spaja veličinu malog psa s izdržljivošću i upornošću mnogo većeg. Odrasli psi obično teže između 5 i 7 kg (otprilike 11 do 16 lb), zbog čega je pasmina jednostavna za suživot, a ipak dovoljno otporna za cijeli dan na otvorenom.

Dlaka je oštra, dvoslojna i otporna na vremenske uvjete, a leži preko debele, labavo pripijene kože. Glava ima prepoznatljiv oblik nalik vidrinu, po čemu se pasmina razlikuje od drugih terijera. Unatoč radnom podrijetlu, narav je za terijera neobično opuštena. Border terijeri su privrženi, razigrani i dobroćudni te se u pravilu dobro slažu s drugim kućnim ljubimcima kada odrastu uz njih.

Riječ je o aktivnoj pasmini koja želi zadatak ili barem svakodnevnu tjelovježbu. Border terijer koji se izvodi u šetnju, s kojim se igra i kojem se zaokupi um, kod kuće je miran i društven. Onaj koji je ostavljen sam i nedovoljno kretanja pronaći će vlastitu zabavu, često kopanjem ili grickanjem.

Kome odgovara

Border terijer odgovara aktivnim vlasnicima i obiteljima koje mu mogu pružiti svakodnevnu šetnju uz igru i koje vole psa koji želi sudjelovati u svemu što se događa. Prilagodi se kućama sa sigurnim vrtom, a snalazi se i u manjim stanovima ako su mu potrebe za kretanjem zadovoljene. Kućanstva s mačkama ili malim ljubimcima trebaju ih upoznavati oprezno jer pasmina zadržava lovački nagon prema malim životinjama u pokretu koje ne poznaje.

Pasmina je ime dobila po pograničnom kraju između Engleske i Škotske, osobito po području oko brežuljaka Cheviot u Northumberlandu. Poljoprivrednicima i lovačkim družinama tog kraja trebao je terijer koji je mogao prijeći velike udaljenosti s čoporom goniča po neravnu terenu, a zatim se ugurati u brlog kako bi istjerao ili suočio se s lisicom koja je pustošila stoku. Rezultat je bio mali terijer građen za izdržljivost, a ne za izložbeni ring.

Psi ovoga tipa radili su po brdima naraštajima prije nego što je pasmina službeno zabilježena. Rana imena povezivala su terijere s mjesnim lovačkim družinama, a oblik koji poznajemo danas ustalile su seljačke obitelji koje su radnu sposobnost cijenile više od izgleda. Noge su ostale dovoljno duge da drže korak s konjima i goničima, a prsni koš dovoljno uzak da prati plijen pod zemljom.

Britanski Kennel Club priznao je border terijera 1920. godine, a standard pasmine odredio je radnu građu koju su ljubitelji željeli sačuvati. American Kennel Club uslijedio je priznanjem 1930. godine. Kroz cijelo to razdoblje uzgajivači su nastojali zadržati psa funkcionalnim, opirući se težem ili prenaglašenu izgledu viđenu kod nekih drugih terijera.

Danas se border terijer mnogo češće drži kao pratitelj nego kao lovački pas, no radna narav je ostala. Osobine koje su ga činile korisnim u brdima, to jest izdržljivost, staložena ćud i sposobnost da živi uz goniče, iste su one osobine koje ga danas čine stabilnim obiteljskim psom.

Border terijer ima radnički, neprenaglašen izgled. Tijelo je usko, a psa se treba moći obuhvatiti dvjema rukama iza lopatica, provjera koja odražava potrebu da prati plijen u brlog. Noge su umjereno duge s obzirom na veličinu tijela, leđa su prilično duga, a cjelokupni obris je trkaći, a ne zdepast. Najprepoznatljivije obilježje je glava, koja se često opisuje kao oblikom slična vidrinoj, s kratkom, snažnom njuškom i umjerenim stopom.

Dlaka i boje

Dvoslojna dlaka glavna je zaštita pasmine od vremenskih uvjeta. Oštar vanjski sloj odbija kišu i prljavštinu, dok gusta poddlaka zadržava toplinu. Priznate boje su crvena, sivkasta i preplanula, plava i preplanula te pšenična, a mnogi psi imaju malo bijele boje na prsima. Boja dlake može se mijenjati s dobi, a osobito sivkasta mijenja nijansu kako pas sazrijeva. Da bi se održala njezina tekstura i zaštitna svojstva, dlaka se čupa rukom, a ne šiša, čime se uklanja odumrla dlaka i pušta oštra nova dlaka da izraste.

Border terijer ima opuštenu, dobroćudnu narav koja je blaža nego kod mnogih terijera. Privržen je svojoj obitelji i uživa biti dio svakodnevice, prati ukućane iz sobe u sobu i pridružuje se igrama. S djecom je uglavnom strpljiv i razigran te dobro podnosi vrevu užurbanog kućanstva, iako igru s vrlo malom djecom uvijek treba nadzirati.

Prema strancima je pasmina obično prijateljski nastrojena ili pristojno suzdržana, a ne agresivna, zbog čega je loš čuvar, ali ugodan pratitelj. Budući da je uzgojena za život i rad u čoporu s goničima, sklona je slaganju s drugim psima i može dijeliti dom s drugim kućnim ljubimcima kada uz njih odraste. Iznimka su male životinje u trku poput glodavaca, kunića, a ponekad i mačaka koje ne poznaje, jer je lovački nagon i dalje snažan.

Riječ je o budnom, energičnom psu kojem treba oduška. Border terijer s dovoljno kretanja i društva u zatvorenom je prostoru miran i prilagodljiv. Bez toga pasmina može kopati, grickati ili lajati iz dosade, a neke jedinke razviju ponašanje povezano s odvajanjem ako ostanu same dulje vrijeme.

Border terijer je u većini pogleda pas koji ne zahtijeva mnogo održavanja, no njegova dlaka i razina aktivnosti oboje traže pažnju. Uređivanje dlake iz tjedna u tjedan je jednostavno, dok su kretanje i mentalna stimulacija dijelovi kojima se vlasnici moraju posvetiti svakodnevno.

Uređivanje dlake

• Četkajte dlaku jednom ili dvaput tjedno kako biste uklonili slobodnu dlaku i spriječili stvaranje čvorova.
• Ručno čupajte dlaku otprilike dva do tri puta godišnje kako bi zadržala oštru teksturu i zaštitu od vremenskih uvjeta. Šišanje omekšava dlaku i tupi boju.
• Redovito pregledavajte i čistite uši te režite pandže svakih nekoliko tjedana.
• Kupajte psa samo kada je potrebno jer često pranje omekšava dlaku i uklanja prirodna ulja.

Kretanje

• Osigurajte najmanje sat vremena aktivnosti dnevno, raspoređeno na šetnje i igru.
• Pružite trčanje bez povodca na sigurnim područjima jer pasmina ima izdržljivosti za trošenje.
• Dodajte igre njuškanjem, aportiranje i posude za hranu s preprekom kako biste uz tijelo zaposlili i um.
• Držite psa na povodcu ili u ograđenim prostorima u blizini malih životinja ili cesta jer lovački nagon može nadvladati odaziv.

Okolina

Border terijer se prilagodi stanovima ili kućama ako su mu zadovoljene potrebe za kretanjem, no najsretniji je uz pristup sigurnom vrtu. Ograda mora biti čvrsta i otporna na kopanje jer je pasmina zanesen kopač i majstor bijega. Pas voli društvo i nije prikladan za dulja samovanja tijekom radnog dana bez plana za njegovo vrijeme.

Hranite psa potpunom, uravnoteženom hranom prilagođenom veličini pasmine i životnoj dobi. Budući da je border terijer malen, ali aktivan, energetske potrebe znatno se razlikuju između radnog psa i psa s kauča, pa bi porcije trebale odgovarati pojedinačnom psu, a ne prosjeku s vrećice. Pasmina ima zdrav apetit i može se brzo udebljati, pa je dnevne količine najbolje odmjeriti, a ne davati po volji.

Poslastice i dodaci

Poslastice zadržite na najviše otprilike 10 posto dnevnih kalorija i oduzmite ih od obroka kako biste izbjegli debljanje. Male poslastice s malo masti dobro se pokazuju za obuku. Pas na potpunoj, uravnoteženoj hrani obično ne treba dodatke; uvedite ih samo po savjetu veterinara. Osigurajte svježu vodu u svako doba, osobito nakon kretanja.

Border terijer je jedna od otpornijih terijerskih pasmina i često doživi između 12 i 15 godina. Njegovo radno podrijetlo pogodovalo je zdravim, funkcionalnim psima, pa pasmina izbjegava mnoge strukturne probleme viđene kod prenaglašenijih tipova. Ipak, kao i sve pasmine, nosi neke nasljedne rizike, a odgovorni uzgajivači testiraju svoje matično jato i dijele rezultate.

Preventivna skrb

• Održavajte cijepljenja i zaštitu od nametnika (buhe, krpelji, crijevni crvi) ažurnima.
• Zakažite godišnje veterinarske preglede, uz prijelaz na dva puta godišnje za starije pse.
• Održavajte vitku tjelesnu težinu radi zaštite zglobova i srca.
• Redovito perite zube i pružite dentalne žvakalice kako biste ograničili zubne bolesti.
• Kupujte od uzgajivača koji testiraju na nasljedna stanja ondje gdje testovi postoje.

Border terijer je bistar i voljan te brzo usvaja naredbe kada je obuka nagrađujuća. Sklon je poslušnosti više od mnogih terijera, dijelom zbog suradljive, čoporu naklonjene naravi koja je u njega uzgojena. Glavni izazovi su neovisna crta naslijeđena iz radne prošlosti i snažan nagon za jurenjem malih životinja, koji može potkopati odaziv. Oboje se rješava ranom, dosljednom obukom i dobrom socijalizacijom, a ne silom.

Socijalizaciju započnite u štenećoj dobi izlažući psa ljudima, drugim psima, prometu i kućnim zvukovima na miran, pozitivan način. Sesije neka budu kratke i raznolike jer se pasmina brzo dosadi ponavljanjem. Odaziv zaslužuje osobitu pažnju: vježbajte ga od rane dobi visokovrijednim nagradama i postupno ga učvršćujte uz smetnje prije nego što psu povjerite kretanje bez povodca u blizini cesta ili divljači.

Osnove

1. Počnite s odazivom na ime i pažnjom kako biste izgradili usredotočenost.
2. Naučite sjedni, lezi i ostani u kratkim svakodnevnim sesijama.
3. Uvježbajte pouzdan odaziv najprije u zatvorenom, zatim u sigurnom vrtu, pa na većim prostorima.
4. Rano uvedite ponašanje na povodcu, prije nego što pas ojača dovoljno da snažno vuče.
5. Uvedite naredbu za smirivanje ili mjesto kako biste psu pomogli da se opusti u zatvorenom.
6. Koristite obogaćivanje poput rada njuškom i zagonetnih igračaka za usmjeravanje energije.

Odgovoran rasplod border terijera usmjeren je na narav, radnu čvrstoću i zdravlje, a ne samo na izgled. Ženke se ne bi trebale pariti pri prvom tjeranju; čekanje do tjelesne i mentalne zrelosti, obično oko dvije godine, daje zdravije rezultate. Oba roditelja trebaju biti procijenjena na poznate nasljedne probleme ondje gdje je testiranje dostupno, a uzgajivači trebaju biti otvoreni oko rezultata.

Gravidnost traje otprilike 63 dana. Legla su obično mala do umjerena, često četiri do šest štenaca. Border terijeri su općenito dobre majke i u većini slučajeva se okote bez poteškoća, iako bi veterinar trebao biti dostupan za savjet. Štenci se postupno odbijaju od otprilike trećeg do četvrtog tjedna i imaju koristi od ranog, nježnog rukovanja i izloženosti uobičajenom kućnom životu.

Štenci bi trebali ostati s majkom i leglom najmanje do osmog tjedna, što podupire društveni razvoj. Rana socijalizacija u tom razdoblju oblikuje samouvjerenu, staloženu narav po kojoj se pasmina cijeni. Kupci trebaju očekivati da će uzgajivači postavljati pitanja o domu jer ovoj pasmini trebaju aktivni vlasnici koji mogu zadovoljiti njezine potrebe za kretanjem i društvom.

Kako registrirati psa pasmine Border terijer u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je čipiranje pasa obvezno na razini cijele države otprilike od 2009. godine, uz upis u Središnji registar kućnih ljubimaca. Državna evidencija time je riješena; što nedostaje, jest zapis koji odgovara i izvan granica. Besplatni profil United Pet Cluba daje ga psu pasmine Border terijer: fotografija, podaci i vaši kontakti, pretraživi odasvud. Registracija traje nekoliko minuta.

Petnaest znamenki pod kožom psa pasmine Border terijer pokazuje na vas tek kad to kaže registar. Neka kaže besplatno: zapis kod United Pet Cluba nikad ne istječe, prima svaku marku čipa, a svaka promjena podataka je besplatna. Registracija mikročipa prvo, račun odmah zatim.