Faverolles

Faverolles je kombinirana pasmina kokoši, uzgojena i za jaja i za meso, podrijetlom iz sjevernog dijela središnje Francuske. Lako se prepoznaje po mekoj bradi i zaliscima oko lica, perju na nogama te po petom prstu na svakoj nozi, čega druge pasmine kokoši uglavnom nemaju. Odrasle ptice imaju duboko, široko tijelo, pa djeluju zbijeno i gotovo četvrtasto.

Pasmina je stvorena da daje i meso i jaja, a nesenje joj ne prestaje ni u hladnijim mjesecima, kada mnoge druge pasmine uspore. Kokoši nose svijetlosmeđa do bež jaja i često nastavljaju nositi sve do ranozimskog razdoblja. Narav se prva spominje kod ove pasmine: faverolles su mirne, društvene i teško ih je uplašiti, zbog čega su čest izbor za obiteljska dvorišta i manje uzgoje.

Upravo zbog te blage naravi faverolles se u mješovitom jatu često nađu pri dnu hijerarhije. Najbolje im odgovara društvo drugih mirnih pasmina, a ne agresivnih ili plašljivih ptica.

Kome odgovara

Faverolles odgovara uzgajivačima koji žele prijateljsku, mirnu pticu naviklu na rukovanje i ljudsko društvo. Dobar je izbor za obitelji s djecom, za one koji tek počinju s uzgojem kokoši te za sve koji žele jaja i zimi bez agresivne ptice u dvorištu. Manje je pogodna za jata u kojima prevladavaju dominantne pasmine, jer njezina blaga narav ondje lako dovede do zlostavljanja.

Pasmina je dobila ime po selu Faverolles u sjevernom dijelu središnje Francuske, jugozapadno od Pariza, gdje je nastala sredinom 19. stoljeća. Okolni seljaci križali su nekoliko domaćih i uvezenih pasmina kako bi dobili izdržljivu pticu koja nosi jaja i zimi, a pritom dobro napreduje i za stol.

Među navedenim precima spominju se pasmine houdan, dorking, brahma i razne lokalne seoske kokoši. Utjecaj dorkinga vidljiv je u petom prstu, dok je brahma pasmini dala operjane noge i otpornost na hladnoću. Rezultat je bila praktična seoska kokoš koja je pariško tržište opskrbljivala i jajima i mesom.

Do kraja 19. stoljeća pasmina se proširila izvan Francuske. Stigla je u Englesku, gdje su uzgajivači birali uspravnije ptice pogodnije za izložbe, a potom i u Sjevernu Ameriku. Tijekom vremena razvile su se dvije linije: teža francuska radna linija i viša izložbena linija, uzgajana prije svega za natjecanja.

Danas se faverolles drži diljem svijeta, u dvorištima i na izložbama. Lososasta boja najpoznatija je varijanta, iako postoje i druge boje. Brojnost pasmine skromna je u usporedbi s komercijalnim pasminama, pa se faverolles često nalazi na popisima starih pasmina koje čuvaju hobisti i uzgajivači posvećeni očuvanju genofonda.

Faverolles ima široko, duboko tijelo koje sa strane djeluje četvrtasto i puno. Najprepoznatljivije obilježje jesu brada i zalisci od mekog perja oko obraza, koji licu daju zaobljen, brkat izgled. Noge su lagano operjane, a svaka noga ima pet prstiju umjesto uobičajena četiri. Kresta je jednostruka, mala do srednje veličine.

Najpoznatija je varijanta lososaste boje. U njoj se pijetao i kokoš znatno razlikuju. Kokoši su ispod kremasto bijele, s lososastosmeđim perjem preko leđa i krila, dok pijetlovi nose tamniju slamnatu, crnu i crvenkastosmeđu boju.

Perje i boje

Perje je meko i gusto, što pasmini pomaže podnijeti hladnoću, ali u vlažnim uvjetima zna zadržati blato i vlagu na perju oko nogu. Lososasta boja najčešće se viđa u dvorištima i na izložbama. Bijela, crna, plava i druge boje priznate su u pojedinim standardima, no rjeđe su zastupljene. Bradu i zaliske vrijedi provjeriti pri svakom rukovanju, jer se u perju oko lica lako nakupe prljavština i paraziti.

Faverolles je jedna od najblažih pasmina kokoši. Ptice su mirne, znatiželjne i teško ih je iznenaditi, a mnoge same prilaze ljudima i dopuštaju da ih se uzme u ruke. Zbog te opuštenosti omiljene su kod obitelji i kod uzgajivača koji vole provoditi vrijeme u jatu.

Prema djeci su strpljive i popustljive, pa se upravo zato često preporučuju za obiteljska dvorišta. Prema strancima su obično opuštene, a ne nervozne. Ta ista blagost prema drugim kokošima postaje slabost: faverolles se rijetko suprotstavljaju, pa u pravilu završe pri dnu hijerarhije jata i mogu ih zlostavljati dominantnije pasmine. Najbolje im odgovara društvo drugih mirnih, uravnoteženih ptica. Po glasnoći su umjerene, kokoši oglašavaju uobičajene zvukove nesenja, a ne stalno glasanje.

Faverolles su izdržljive i nezahtjevne, no zbog bujnog perja zahtijevaju nešto više provjera nego pasmine golih nogu. Gusto perje odgovara hladnim krajevima, ali u vrućem i vlažnom vremenu lako dovede do pregrijavanja, pa je ljeti važno osigurati sjenu i strujanje zraka.

Timarenje

• Pri svakom rukovanju provjerite bradu i zaliske zbog grinja, blata i zaostale hrane.
• Pregledajte operjane noge i stopala zbog zapečenog blata, koje pticu zimi može rashladiti.
• Osigurajte suho mjesto za kupanje u prašini radi lakšeg suzbijanja vanjskih parazita.
• Nokte skraćujte samo ako su toliko narasli da ometaju hod.

Kretanje

• Omogućite svakodnevni pristup ograđenom prostoru ili nadziranom slobodnom kretanju.
• Rasporedite hranu ili zelenilo po tlu kako biste potaknuli prirodno traženje hrane.
• Ograđeni prostor održavajte suhim, jer pasmina nije prilagođena blatnjavom tlu.

Okoliš

Sigurna, nepropusna nastamba s dobrom ventilacijom, bez propuha, ovoj pasmini odgovara najbolje. Faverolles dobro podnose hladnoću zahvaljujući gustom perju, ali ljeti im treba sjena i strujanje zraka. Standardne gnijezdilice i niski do srednje visoki nasadi sasvim su dovoljni, jer su ptice teške i slabo lete.

Faverolles jedu uobičajenu prehranu za kokoši, temeljenu na potpunoj gotovoj hrani. Udio bjelančevina treba pratiti životnu dob ptice: viši za piliće, umjeren za nesilice. Kako pasmina lako dobiva na težini i sklona je mirnijem, manje aktivnom načinu života, poslastice treba davati u ograničenim količinama radi izbjegavanja viška masnoće. Svježa i čista voda mora biti dostupna u svakom trenutku.

Poslastice i dodaci

Zelenilo, povrtne ostatke i povremeno zrnje ptice podnose dobro u malim količinama, u pravilu ne više od desetak posto obroka. Nesilicama treba izvor kalcija, primjerice zdrobljena školjka kamenice ponuđena zasebno, kako bi svaka uzela onoliko koliko joj treba za čvrstu ljusku. Netopivi šljunčić pomaže probavi ptica koje traže hranu po tlu ili jedu cijelo zrnje.

Faverolles je čvrsta, uglavnom zdrava pasmina čiji je životni vijek uz dobru njegu oko 5 do 7 godina. Većina problema svojstvenih pasmini povezana je s bujnim perjem: blatnjavim ili mokrim perjem na nogama te parazitima koji se skrivaju u bradi i zaliscima. Osim toga, pasmina je podložna istim uobičajenim bolestima kao i druge dvorišne kokoši.

Preventivna njega

• Redovito pregledavajte perje na licu i nogama zbog parazita i blata.
• Nastambu održavajte suhom i dobro prozračenom, a stelju mijenjajte često.
• Osigurajte mjesto za kupanje u prašini radi prirodne zaštite od parazita.
• Nove ptice prije uvođenja u jato držite u karanteni.
• Osigurajte uravnoteženu hranu i stalno dostupnu čistu vodu.

Smještaj za faverolles prati uobičajenu praksu za dvorišne kokoši, uz nekoliko prilagodbi za tešku pasminu operjanih nogu. Nastamba treba biti sigurna od predatora, suha i dobro prozračena, ali bez propuha u visini nasada. Kako su ptice teške i slabo lete, nasade postavite nisko i osigurajte rampe ili lak pristup gnijezdilicama. Dobro odvodnjen ograđeni prostor drži perje na nogama čistim i smanjuje probleme sa stopalima.

Popis za pripremu smještaja

• Sigurna nastamba nepristupačna predatorima, s čvrstim podom i čistom steljom.
• Niski nasadi i lak pristup za teške ptice.
• Jedna gnijezdilica na tri do četiri kokoši.
• Suh, dobro odvodnjen ograđeni prostor s mjestom za kupanje u prašini.
• Sjena i strujanje zraka za vruće dane, zaklon bez propuha za hladne.

Jaja faverolles inkubiraju se prema uobičajenom rasporedu od otprilike 21 dan. Mogu se leći ispod kvočke ili u inkubatoru. Kokoši faverolles često postaju kvočke i pokazuju se kao mirne, pažljive majke, pa je prirodno leženje sasvim praktična opcija. Ako se koristi inkubator, temperaturu i vlažnost treba održavati stabilnima, a jaja redovito okretati sve do zaustavljanja okretanja pred kraj inkubacije.

Koraci leženja

1. Odaberite čista, pravilno oblikovana jaja i prije stavljanja u inkubator ostavite ih šiljastim krajem prema dolje.
2. Jaja stavite u stabilan inkubator na 37,5 °C i ciljanu vlažnost.
3. Okrećite jaja nekoliko puta dnevno sve do 18. dana.
4. Okretanje zaustavite 18. dana i povisite vlažnost.
5. Pustite piliće da se sami izlegu i ostavite ih u inkubatoru dok se ne osuše i naperja.
6. Osušene piliće premjestite u topli brooder s hranom i vodom.